Najave osnivanja Središnjeg registra stanovništva izazvalo je veliki interes interes javnosti, budući da se radi o bazi podataka koja će obuhvatiti ono što nije moguće obuhvatiti popisom stanovništva, Ukratko, registrirat će se osobe koje žive u kućanstvima, njihovo srodstvo, ali i imovina.
Registar će tako pomoći utvrđivanju cenzusa za razne socijalne transfere pa će, objavili su vladajući, podaci iz njega biti ključni za korištenje zdravstvenog osiguranja, stipendija, raznih socijalnih dodataka.
Da su umirovljenici bogatiji no što tvrde, insinuira nezavisni ekonomski analitičar Damir Novotny. “Često govorimo da smo na rubu siromaštva. Ali na makroekonomskoj razini vidimo rastuću potrošnju i veliku štednju i rastuću štednju, najveću po glavi stanovnika u EU. Nužno je vidjeti registrom vidjeti kakvo je stanje kućanstava i kakve bi se ciljane politike trebale voditi”, rekao je za HRT dodavši: “Ako nekom treba pomoći, treba mu pomoći, ali ako on ima malu mirovinu i 5 apartmana, to je drugo pitanje.”
I brojni naši čitatelji nam sugeriraju da politika socijalnih transfera nije pravedna te da mnogi umirovljenici bogati nekretninama, ali s malim mirovinama, primaju vladine dodatke i razne pomoći. Jedna od njih je i gospođa Marija koja nam kaže: “Samohrana sam majka, plaćala sam punu cijenu vrtića i cjelodnevnog boravka u školi. Nikad nisam dobila dječji dodatak, a sada u mirovini opet prelazim cenzus za četiri eura. A moji susjedi i poznanici imaju 10 eura manju mirovinu, imaju apartmane koje iznajmljuju i dobivaju pomoć od države.”
“Nije važno koliko imam”
No nekretninski bogati umirovljenici ne slažu se s ovakvim viđenjem stvari pa poručuju da su oni zaradili i svoje nekretnine i svoje mirovine te da ih se ne bi smjelo diskriminirati. “Apartmane ima sin s kojim živim u domaćinstvu. Kakve veze ima njegova imovina sa mnom i mojom mirovinom? Zar to nije zadiranje i u našu privatnost?” pita tako naša čitateljica Žarka s Krka. “Nije važno koliko imam, nego koliko bih trebala dobivati s obzirom na svoj rad, a ne dobivam”, domeće Nena iz Splita.
I Marija iz Kastva nam poručuje da ne treba miješati kruške i jabuke: “Država apartmane nije ni gradila a mirovina je isključivo iz rada i uplata u mirovinski fond.” Zadovoljna uvezivanjem imovine i obiteljskih odnosa u jedinstveni registar nije ni Željana iz Dalmacije koja kaže: “Neka država najprije sredi imovinske kartice političara i članova njihovih obitelji.”
Hrvatski fenomen – nekretninska štednja
“Nije kukanje reći da su iznosi mirovina uvredljivo mali, nakon što su ljudi odradili svoj cijeli radni vijek. Apartmani su druga priča. Apartmane im nije dala država niti su ih od države kupili za sitniš kao što su mnogi novokomponirani hrvatski bogataši tvornice, hotele, zemljišta. Apartmani su često bili oblik štednje što su je (oni koji su, ako su mogli) na vrijeme osigurali, da u starosti i bolesti ne padnu na grbaču djeci. I dobro da jesu jer bi svi proračuni služili samo za socijalne pomoći. Na apartmane ljudi plaćaju porez i pristojbe te to nema nikakve veze s visinom mirovina nego s plaćama za koje su radili”, objašnjava hrvatski fenomen nekretninske štednje naša čitateljica Leonida iz Rijeke.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
