“Nisam htio čuvati unuke, a sad ih ne smijem viđati. Kakva je to kći?” Postavio je ovo pitanje jedan otac i djed koji je toliko očajan zbog kćerine ucjene da se nije libio svoj problem iznijeti javno, i to na platformi za razmjenu iskustava Quora. Budući da brojni naši čitatelji imaju sličnih problema, izabrali smo nekoliko svrhovitih odgovora koji pomažu rasplinuti subjektivni oblak u kojem volimo lebdjeti kad su naša djeca u pitanju.
Ne popuštajte!
“Ne biste trebali popustiti. Vi ste postavili svoje granice, ali ona, nažalost, koristi vašu ljubav prema unucima kao adut u pregovorima. Stvari ne idu kako si je ona zacrtala i sveti vam se preko djece i to je sve samo ne u redu”, piše ovom ocu i djedu jedna od sudionica ove rasprave.
“Osobno, napisala bih joj pismo u kojem bih je najprije pitala kako je uopće mogla, bez prethodnog razgovora s vama, pretpostavljati da ćete pristati na toliku obvezu. Ako ne želi razgovarati, neka ovim vašim potezom zna da vam je stalo do obitelji, ali i da ostajete pri svojoj odluci. Neka shvati da ste povrijeđeni, ali da su njoj, zetu i djeci vaša vrata uvijek otvorena.”
“Moja se kći opametila”
Potom mu priznaje da govori iz iskustva: “I moja je kći istom ucjenom probala kod mene. Isprva nisam shvaćala okrutnu igru koju je igrala, ali kad sam progledala, postavila sam joj svoje jasne granice. Nisam popustila kad mi je na to rekla da više neću vidjeti svog jedinog unuka. Rekla sam joj: Dobro, ako je to uvjet. Naravno sam tada u sebi bila sve samo ne dobro, ali ostala sam dosljedna.”
“I još sam joj rekla da sve možemo izgladiti i riješiti kad odluči odrasti i kad se počne ponašati kao odrasla osoba. Time sam lopticu prebacila na nju i čekala njen potez. Vjerujte mi, više ne igra te igrice jer zna da ih ja igrati neću. Bila je isprva ljuta, ali je našla drugo rješenje za cjelodnevno čuvanje djece, a prema meni je normalnija”, zaključila je svoje viđenje rješenja problema ova sudionica rasprave.
Ne morate učiniti ništa!
Uslijedio je još jedan odgovor čiji autor nema nikakvog razumijevanja za ovu svojeglavu kći: “Dragi gospodine, ne morate učiniti ništa. Baš ništa. Ako vam brani unuke, nemojte ih viđati. Ne dopustite joj da vas maltretira. Recite joj da za djecu postoji vrtić. To nije vaša odgovornost. Vaša kći je nerazumna i misli da vas ima pravo doživotno iskorištavati. Postavite granice. Vi i vaša žena ste svoj posao oko odgoja odradili. Sada ona ima svoju djecu i odgovornost je na njoj.”
“Sram je može biti što se služi ovako niskim ucjenama. Naravno da će vam nedostajati i ona i djeca. Ostanite jaki i uvidjet će u čemu je problem, a ako i ne uvidi, nastavite dalje i živite sa svojom suprugom najbolje što možete. Ne dopustite da vas krivi i ucjenjuje. Sve ovo ide na račun njenog karaktera”, odrješit je savjet još jedne sudionice rasprave na ovu temu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
