Iz razgovora s našim čitateljima shvatili smo da se rijetko odlučuju za pisanje oporuke, a kad se odluče, onda je uglavnom riječ o takozvanim privatnim oporukama. One se pak dijele na vlastoručne i pisane oporuke pred svjedocima. Naši čitatelji najčešće biraju vlastoručnu oporuku.
“Vlastoručna je ona oporuka koju ste vlastoručno napisali i potpisali. Pisanu oporuku pred svjedocima možete napraviti ako za ispravu, bez obzira na to tko ju je sastavio, pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavite da je to vaša oporuka i da je pred njima potpišete. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci”, stoji u definiciji ovih oporuka. No na što treba pripaziti da biste bili što sigurniji da će se vaša volja nakon vaše smrti provesti?
Oporuku može napisati svaka osoba starija od 16 godina, sposobna za rasuđivanje. To je temelj valjanosti oporuke. Oporučitelj se smatra nesposoban za rasuđivanje ako nije sposoban shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice ili nije u mogućnosti vladati svojom voljom. Ako nakon što je sastavila oporuku osoba izgubi poslovnu sposobnost, oporuka je i dalje valjana.
Dobro je što detaljnije navesti podatke o ostavini, primjerice brojeve zemljišnih čestica, adrese nekretnina ili opis imovine iz kojeg nedvojbeno jasno o kojoj imovini se radi.
No važno je znati i da oporučitelj ne može apsolutno raspolagati imovinom u odnosu na članove svoje obitelji, budući da oni, i mimo oporuke mogu tražiti i ostvariti pravo na nužni dio.
Ukratko, nužni dio predstavlja polovicu onoga što bi član obitelji dobio da se provodila redovna ostavinska rasprava na temelju zakonskog nasljeđivanja. Na ovim poveznicama pročitajte više o nužnom dijelu te nasljednim redovima.
