Kako nam je objasnila gospođa Marija iz Rijeke, ona i njezina sestra imale su usmeni dogovor da će za svoju tetku brinuti do smrti, a stan koji im je obećala ostaviti, prodati će. Upravo je ova visokoobrazovana žena primjer koliko je važno formalno-pravno zaštiti se čak i kad je obitelj u pitanju, jer je ona ostala bez nasljedstva samo zato što je dogovor ostao na rekla-kazala.
Koliko je važan precizno napisan i kod javnog bilježnika ovjeren papir, često ponavljamo i u našim člancima koji se odnose na važnost pravovremene i pravovaljane oporuke, jer je previše primjera koji dokazuju da naknadna raspodjela nasljedstva može upropastiti ljude i odnose. Upozorenja nikad dovoljno, svjedoči ova 50-godišnja Riječanka.
Nije htjela komplicirati
“Moja me sestra radije isključila iz svog života, nego da mi preda pola novaca od stana koji je prodala nakon što je naša teta umrla. Taj novac pripada i njoj i meni, to je oduvijek bila i tetina želja. Pola-pola.
Naime, usmeni dogovor je bio da se za tetkina života njezina nekretnina prepiše na moju sestru, formalnosti radi, da ne kompliciramo. Bio je dogovor da se nakon tetkine smrti taj stan proda, a novac podijeli između nas dvije”, objasnila je Riječanka koja se osjeća toliko prevarenom, da ne može doći k sebi.
O teti su se za života, piše nam nadalje, skrbile jednako. Za posjeta i svega što je radila za voljenu tetku, nikad nije pomišljala kalkulirati tko se više daje, ona ili sestra. “Nismo digitalnom vagom mjerile koja se koliko brine o tetki, ali brinule smo obje jer tetka nije imala ni muža ni djece. Voljela nas je, i mi smo voljele nju”, objašnjava nam detalje ne bi li shvatili slijed događaja.
“Karma postoji”
Kad ju je sestra prevarila, pa odbacila, doživjela je nemali šok od kojeg se još uvijek nastoji oporaviti. “Eto, ima svakakvih slučajeva, ali nemojmo zaboraviti dvije stvari.
Kad tad će karma sustići onoga tko je bio nepravedan. Sve se vraća, ako ne drugačije, kroz grižnju savjesti”, uvjerena je naša čitateljica Marija.
Njoj je, piše nadalje, najvažnije da ima mir u duši i čistu savjest jer smatra da je to najvažnije za psihofizičko zdravlje svakog čovjeka. “Svatko ima pravo raditi po svom, sve dok svjesno ne šteti drugome. A najgore je kada vam našteti netko tko vam je najbliži. To najviše i boli. Jedino rješenje vidim u tome da oprostim, ali ne zaboravim. Smatram i da nepravednu osobu treba staviti na distancu ili se od nje potpuno odmaknuti”, piše povrijeđena sestra Marija.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
