Nataša Papeš (86) živi u gotovo nehumanim uvjetima. Nije to tako zamišljala kada je 2016. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ostala bez imovine. “Ja sam pristala jer sam vjerovala da su pošteni, dobri ljudi”, govori za javnu televiziju.
Naime, u kasnim sedamdesetima odlučila je sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s bračnim parom koji je upoznala kad su se zajedno borili za prava životinja, čemu je Papeš posvetila svoj život. “Kad sam potpisivala taj ugovor, osnovni uvjet bio je da skrbe i za mene i za moje životinje koje su preostale. Međutim, to su ispustili. Ugovor sam potpisala u euforiji, pod pritiskom. Zapravo sam im vjerovala, ne samo ja nego i drugi koji su nasjeli”, ispričala je.
Njihovo poštenje i briga za nju trajali su tek koji mjesec. Tada je sve, kaže, potpuno nestalo. “Sve sam sama rješavala – sve režije, sve troškove i onda se ona zaključala”, kaže Papeš.
Gospođa Nataša pokrenula je sudski spor kako bi se ugovor raskinuo. On traje punih sedam godina i, kaže, kraj mu se ne nazire. “Jako mi je teško. Što se tiče ljudskog dostojanstva, ja ga ni nemam, ja ne postojim, srećom da imam prijatelje, gerontodomaćice”, ističe. Oni skrbe o njoj jer je potpuno nepokretna.
Lešinarenje nad starcima
Takvih primjera, tvrde u sindikatu umirovljenika, ima mnogo. “Ja poznam osobno mnoge ljude koji imaju ne samo desetak, nego i stotine takvih ugovora koji su profesionalni lešinari. Najviše vole, naravno, ugovore o dosmrtnom, jer je to čista lova odmah, to je biznis. Tu su starci najveće žrtve”, kaže Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Situacija bi se trebala promijeniti izmjenama zakona. Maksimalan broj ugovora koji će se moći sklopiti bit će tri. Ustrojava se Registar ugovora. Raskidat će se po hitnom postupku. A u samom nazivu ugovora bit će jasno naznačen trenutak prelaska imovine na samog uzdržavatelja – je li to trenutak smrti ili odmah pri sklapanju ugovora.
Kako bi se dodatno zaštitili, obvezna je i služnost stanovanja pri potpisivanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Od 7 tisuća ugovora koji se godišnje sklope, oko 700 je dosmrtnih. Starije osobe u njih ulaze u najboljoj vjeri, a nerijetko završavaju poput gospođe Papeš. “Moj život je toliko definiran prema odlasku s ovog svijeta da nemam nekih naročitih želja, ali jedino što želim da ljudi pokušaju nekako postati boljima, poštenijima”, zaključuje Nataša Papeš.
