Prati nas

Mozaik

Čuvaju tradiciju

Svi ga žele, ali Djed Božićnjak nije svugdje dobrodošao

Nikome ne pada previše teško slaviti, bilo svoje, bilo tuđe blagdane – ali bradata spodoba u crvenom ruhu još uvijek bolje prolazi nego kinesko Slavlje proljeća, piše DW.

Objavljeno

|

Unatoč upozorenjima Pape Franje i otporu u muslimanskim zemljama poput Arapskog poluotoka, Božić, sada sinonim za potrošnju, stječe popularnost. Čak i Kina suočava se s sukobom zapadnih tradicija, nazivajući ih 'štetnim stranim utjecajem.' U gradovima poput Šangaja i Chongqing, trgovine su preplavljene božićnim ukrasima, naglašavajući potrošnju iznad rođenja Isusa.
ilustracija: S. Bura/mj

Među stručnjacima za marketing se čuje legenda kako je i Djed Božićnjak isprva nosio neugledno smeđe ruho – dok ga nije zgrabila Coca Cola, stavila mu bocu svog napitka u ruku, a njega obukla u istu boju koja je i na njihovim zaštitnom znaku, dakle crveno.

Iz Vatikana, a pogotovo od ovog pape Franje se uvijek iznova čuje upozorenje kako Božić nije tek svetkovina potrošnje, ali baš je tako osvojila čitavu planetu. Sad svi misle da baš 25. prosinca moraju nešto kupiti i nekome nešto darovati – pa bilo koje vjere bili.

To je problem i muslimanskim državama Arapskog poluotoka. Tamo se Božić u najboljem slučaju smije zvati tek “blagdan”, ali Božić sve više smeta i vlastima u Kini. Jer makar u toj zemlji ima manje od deset posto kršćana, u kineskim velegradovima u ovim danima je sve puno okićenih božićnih drvca i Djeda Božićnjaka u svim prilikama, piše DW.

Oglas

No toga je i Pekingu već dosta: čuju se upozorenja o “štetnim stranim utjecajima” kao posljedica zapadnih tradicija proslave Božića, a u provinciji Younan je jedna tvrtka upozorila vlasnike trgovina u njenim prostorima da prestanu prodavati božićne čestitke i darove, baš kao i da uklone ukrase koji bi imali veze s Božićem. Trgovce se upozorava kako ne trebaju “slijepo povoditi za tuđim tradicijama”.

Mirišljavi štapići umjesto svijeća?

No i u Kini sve to jedva da ima ikakve veze s rođenjem Isusa, nego s kupovanjem i potrošnjom. Nisu samo velegradovi kao što je Šangaj, koji je tradicionalno otvoren prema svijetu, nego i Chongqing usred Kine u ovim danima izlozi trgovina prepuni božićnih stabala, kuglica, svijeća i zamotanih darova.

Pojedinih prosvjeda doduše ima: komunistička mladež pokrajine Gansu je pozvala svoje članove neka prestanu slaviti taj zapadni blagdan i da radije obilježavaju spomen Bitke na jezeru Changjin – sukob kineske i američke vojske u Korejskom ratu prema kojem je snimljen i film.

Teoretski, kršćanstvo nije zabranjeno u Kini, ali se i pripadnike te vjere nadzire u kojoj mjeri su pod “stranim utjecajem”. Štoviše: Wang Huning iz moćnog Stalnog povjerenstva politbiroa kineske komunističke partije je pozvao kineske kršćane neka i njihov Božić “prilagode” kineskoj kulturi, a ne obratno: moramo “pouke i pravila usuglasiti sa zahtjevima razvoja i napretka današnje Kine, socijalističkih temeljnih vrijednosti i izuzetne kineske tradicije i kulture”.

Tko će to računati…

U Kini je najveći blagdan doček njihove Nove godine koja se temelji na mjesečevom kalendaru. Tu proslavu promiče i kinesko ministarstvo vanjskih poslova koje u tome vidi i način “promicanja kineske kulture u drugim zemljama” i svakako bi željelo da se kineska Nova godina slavi u čitavom svijetu.

Nikome ne pada previše teško slaviti, bilo svoje, bilo tuđe blagdane – ali bradata spodoba u crvenom ruhu još uvijek bolje prolazi nego kinesko Slavlje proljeća. Tim više što se zbog lunarnog kalendara ta proslava stalno pomiče: sljedeće godine je 10. veljače.

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.