Gospodin, koji se u pismu koje nam je poslao nazvao Dugi, povjerava nam da se razveo 2012. godine te je tada, u dogovoru s bivšom suprugom, njihovoj zajedničkoj djeci darovao kuću. “Od tog trenutka oni mi se više ne javljaju. Što je najgore, ne plaćaju ni komunalije, isključili su im i vodu i struju. Volio bih nakon toliko godina raskinuti darovni ugovor, ako je moguće. Ta je kuća inače samo na moje ime, a darovni ugovor potpisan kod javnog bilježnika u Austriji. Kuća je u Hrvatskoj”, piše nam još jedan ogorčeni čitatelj.
Naša čitateljica koja se potpisala sa “Baka” također svjedoči da je doživjela veliko razočaranje sa svojom djecom. “Sve je počelo nakon što mi je umro suprug, a ja darovnim ugovorom našu imovinu prepisala djeci. Prvo su se svađali, a onda prestali sa mnom razgovarati. Imam 77 godina i sa suprugom sam puno toga stekla. Sada živim sama u iznajmljenom stančiću od 25 kvadrata. Unuci su mi jedina svijetla točka u životu, ali djeca, ne mogu završiti rečenicu”, tužno piše ova umirovljenica.
“Jesmo li to doista zaslužili?”
Gospodin Krešimir žali se na sličnu sudbinu s djecom. “Sve sam sa suprugom sinu dao, koliko god sam mogao, novi auto, stan, platili smo mu svadbu i mnogo toga još omogućili. Danas on niti da nazove i pita kako smo mi kao roditelji, koji smo već lošeg zdravlja i koji smo nanizali podosta operacija. Pitam se jesmo li to zaslužili kao roditelji. Neka ovo moje svjedočenje bude pouka drugima da pripaze kod ovakvih situacija i ne naprave ovakvu pogrešku”, napisao nam je nesretni otac Krešimir.
Gospodin Boris povjerio nam je da je svakome od dvoje odrasle djece dao nekretninu, ali je usmeno naložio da dok su supruga i on živi, svi imaju pravo uživanja. “Međutim, djeca su počela kalkulirati, kome sam dao više, koga sam zakinuo. Nama ne govore ništa, ali se međusobno svađaju. Mene duša boli kad to čujem, ja ne znam što će biti kad nas jednom ne bude. Pa oni će se počupati”, piše nam.
I na suprugu to djeluje, kaže, razboljela se otkad traju problemi oko nasljedstva. “Ona sada pije tablete za srce i za štitnjaču, strašno nas pogađa što si tako gledaju tko što ima i jedan preko drugoga hoće imati više. Iako nas ne zanemaruju, dođu i zovu, ali nikad zajedno. To je za roditelja baš bolno, svaki dan uzdišemo i pitamo se gdje smo pogriješili u odgoju”, napisao je gospodin Boris.
Jeste li vi, ili netko iz vaše blizine, na svojoj koži iskusili sličnu sudbinu? Kako ste to riješili i kako se nosite s tim?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
