“Zadaća konklave je bila izabrati rimskog biskupa. Znate, moja subraća, kardinali, su išli skoro na kraj svijeta kako bi ga doveli…” Rijetki su tada poznavali argentinskog biskupa koji je stajao na balkonu katedrale svetog Petra i govorio svijetu. Argentinac Jorge Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, nikad nije izazivao osobitu medijsku pozornost.
Mnogi su se pitali “Jorge kako?” kad je objavljeno to ime. Ali, crkveni stručnjaci su odmah znali da je tada 76-godišnji kardinal već 2005. bio u utrci za nasljednika preminuloga pape Ivana Pavla Drugog, ali je izgubio od Nijemca Josepha Ratzingera, kasnijega pape Benedikta XVI, piše DW.
I danas mnogi ljudi u svijetu žele znati, tko je ovaj papa, što on zastupa. On često ljudima izgleda prisan, ali u nekim stvarima ostaje stran. No, jedno je sigurno: papa Franjo je drukčiji nego njegovi prethodnici.
Program imena Franjo
Bergoglio je kao prvi papa uopće za papinsko ime odabrao Franjo, što je bila senzacija u senzaciji. Istina, pape su često hvalile osnivača franjevačkog reda Franju Asiškog (1181. ili 1182.-1226.) i njegovo radikalno siromaštvo. Ali se nikad nisu odlučili za to ime koje bi moglo biti program.
“Papa Franjo je franjevački isusovac”, izjavio je nizozemski dopisnik iz Vatikana Hendro Munstermann za Deutsche Welle. “On ima ono proročko Franje iz Assisija. On cijeni siromaštvo, jednostavnost, okoliš, međureligijski dijalog. On želi Crkvu popraviti, kao i svetac iz 13. stoljeća, jer je oštećena.”
Munstermann, koji je i sam teolog, promatra i analizira papu Franju od početka njegovog pontifikata. Siromaštvo i jednostavnost on je pokazao brojnim malim znakovima od ožujka 2013. Franjo se kretao u istrošenim, starim cipelama, nije preselio u Apostolsku palaču nego u gostinjsku kuću Vatikana. Uvijek iznova skreće pozornost na ljude s ruba društva, izbjeglice, migrante. Kad putuje vidi ga se u malom talijanskom automobilu.
Okretanje rubovima
Nasuprot tih malih gesti stoje velike riječi. Svojom enciklikom o zaštiti okoliša “Laudato si”, u kojoj 2015. zahtijeva bolje ophođenje sa svijetom i sa čovjekom, papa Franjo je izazvao pozornost diljem svijeta. To je usput bio i njegov pokušaj utjecaja na Svjetsku konferenciju o klimi, koja je ujesen 2015. zasjedala u Parizu.
Mnoga od njegovih 40 putovanja u inozemstvo vodila su ga na rubove svjetske zajednice ili društava u posjećenim zemljama. Što duže je na papinskoj dužnosti to oštrije kritizira industrijske zemlje i posebno Europljane. A za vrijeme pandemije korone često je zahtijevao da se cjepivom pomogne siromašnim zemljama.
To možda nije u skladu s geopolitičkom, ali jest s crkvenom geopolitičkom promjenom. Papa Franjo nije Europljanin – i to u Katoličkoj crkvi koja je tradicionalno obilježena europskim i eurocentričnim načinom razmišljanja.
“Jasno je da je papa Franjo prvi stvarno globalni papa, jedan nezapadni papa, koji je katoličanstvo oslobodio ideje moralističkog građanskog katolicizma srednjeg sloja, koji je još definirao što je katolicizam”, kaže povjesničar Crkve Massimo Faggioli u izjavi za DW.
