Gospođa Nina piše nam da je inače vesela umirovljenica, ali je njezina priča u najmanju ruku tužna. “2017. godine sam otišla u invalidsku mirovinu, a onda sam mislila da mi 2022. prelazi u starosnu mirovinu. Tada sam sva sretna našla posao u malom kvartovskom dućanu i u svibnju počela raditi, te mi je svakog 15. sjedalo oko 400 zarađenih eura na račun.”
“Šok je uslijedio 1. rujna, kada na račun nije došla mirovina. Odmah sam znala da nešto nije u redu. Otišla sam na mirovinsko gdje saznajem da nisam imala pravo raditi jer sam otišla u invalidsku mirovinu. To što je u međuvremenu invalidska silom zakona prevedena u starosnu mirovinu, kako sam mislila, ne znači ništa, barem mi je tako objasnio ljubazni pravnik na mirovinskom.”
“I eto, nakon 3 i pol mjeseca rada, netko se sjetio obavijestiti me da u slučaju da se zaposlim, gubim pravo na invalidsku mirovinu. Vrlo brzo, već nakon tri dana, dolazi mi rješenje da u roku od 15 dana moram uplatiti iznos od 615,13 eura odnosno vratiti mirovine. Nadam se da ću ovom informacijom pomoći nekome da ne napravi istu pogrešku”, objasnila je Nina.
Iva: Primam 239 eura i liječim 20 dijagnoza
Piše nam i gospođa Iva, koja je također iskusila neugodnu situaciju jer nije bila upoznata sa Zakonom o registru osoba s invaliditetom. Ona svjedoči da je dobila rješenje na 50-postotnu invalidnost i prije nego što je sa 63 godine i šest mjeseci otišla u starosnu mirovinu, kad joj se zakompliciralo.
“U međuvremenu su mi skinuli invalidnost, ni sama ne razumijem zašto. Tako sam ostala bez dodatka za pomoć i njegu u iznosu od tadašnjih 350 kuna (47 eura), kao i još 100 kuna (13 eura), od Grada. Inače imam 20 dijagnoza i ne mogu zamisliti da ponovno idem raditi, bilo što”, opisuje nam nesretna umirovljenica Iva.
Jednostavno se, piše nam, ne osjeća sposobnom za rad. “O bolovima da i ne pričam. Mirovina mi je trenutno, manja od 200 eura, a sada od Grada primam iznos od 39 eura. Lijekove moram plaćati djelomično, ali to vas nitko ni ne pita. Meni nikakav dodatak od nekoliko postotaka neće pomoći, mirovine moraju ići gore da možemo živjeti. Vjerujem da nisam jedina u ovakvoj situaciji, na žalost. Kad sam ponovo pitala za invalidsku mirovinu, ponižena sam. Ali sustići će pravda svakoga”, poručuje na kraju pisma gospođa Iva.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
