Prvo unuče gospođa Suzana (58) dobila je, povjerava nam, kad je imala 51 godinu. Tri godine kasnije, na svijet je došlo i drugo. “Oduvijek sam se više divila djevojčicama, bila sam im nekako sklonija. Sada pak moram priznati da mi je draži unuk. Mislim da je to zbog njegove mirnije i tiše naravi. Nikada to ne pokazujem, nego i nju i njega, dok smo zajedno, jednako mazim i vrijeme rasporedim za svakog podjednako”, iskreno je priznala naša čitateljica.
“Hoće li mi i u budućnosti on biti bliže srcu teško je reći jer djeca se odrastanjem mijenjaju, a mijenjamo se i mi. Kako bilo da bilo, oni su moji unuci i nadam se da će me, kad porastu, poštivati bar pola od ovoga koliko ih ja sada njih volim”, tople su riječi zadovoljne i predane bake Suzane.
Lijepo joj je živjeti na selu
Napisala je potom i nekoliko redaka o sebi: “Završila sam srednju školu i radila kao administrativna djelatnica, a sada sam domaćica pa povremeno stignem odvojiti vrijeme za igru s dvoje unučadi. Imam 58 godina i živim na selu, imam vrt, ali ne bavim se nekom velikom poljoprivredom. Sadim samo koliko je potrebno meni i suprugu. Osim vrta imam i kokice pa uvijek privredim dovoljno jaja za nas dvoje, ali često bude i za kćer i njezinu obitelj”, povjerava nam vrijedna gospođa Suzana.
Jana: Jednu unuku više grlim, ali naslijedit će trećinu
Razgovarala sam na tu temu i gospođom Janom, pitavši je, je li sklonija unuci koja živi s njom u kući, nego unucima koji žive pedesetak kilometara od nje. “Joj, ne volim vam ja takva pitanja, baš kao što je glupo dijete pitati koga više voli, mamu ili tatu. Pa ja vam se ni samoj sebi ne usudim priznati da mi je moja Maša draža, iako sam svaki dan s njom, znam sve od njoj otkako se rodila, povjerava mi se, nakon škole ruča kod mene”, govori mi.
No, brzo je prekinula niz oduševljenih rečenica o svojoj Maši, i rekla: “Veza s drugom unučicom i unukom je drugačija što je razumljivo jer se vidimo jednom, dvaput mjesečno, ali je opet snažna. Ja sam posve uključena i u njihove živote, nazovem ih svako malo, svakog ponaosob. Pošaljem im preko mobitela i kakvu lijepu fotografiju ili samo misao, ili im poželim sreću na testu u školi. I oni meni pošalju kakvu poruku, jave mi kad dobiju peticu, a unuka se požali čak i kad se roditelji posvađaju”, govori gospođa Jana.
Odlučila je već, povjerila mi je, i da će svakom unuku ostaviti pravednu trećinu i tu nikad ne bi radila razliku. “Uvijek svi troje dobiju isti džeparac za rođendane, sve im isto kupujem, ja nikad je kupim jednu čokoladu, uvijek tri. Ono što više dajem Maši su zagrljaji, koji mi svaki dan iznova pune dušu, i dobro, evo priznat ću da mi je draža od svih i svega na ovome svijetu, ali ja ću joj ostaviti pravednu trećinu”, iskrena je gospođa Jana.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
