Prošle smo godine u ovo vrijeme objavili tekst „Kako smo u Jugoslaviji slavili Božić“, prvi put objavljen daleke 1990. godine u zagrebačkom Svijetu. Očekivano, primili smo više stotina poruka i komentara u kojima se prisjećate kako su izgledali vaši Božići. Sjećanja nas oplemenjuju, jer ljudi bez prošlosti nemaju budućnost, zar ne? Danas, godinu dana poslije, dio tih sjećanja objavljujemo na portalu uz nadu da će vam ovaj Božić biti još ljepši.
Olga, Dubrovnik
Tko je želio slaviti Božić, slavio ga je. Uvijek smo kupovali svježi bor i na Badnji dan ga ukrašavali. Mi djeca smo s ocem krojili zvijezde na kartonu i lijepili folije raznih boja od bonbona iz Kraša. Kuglice su bile sve od stakla tako da se je svake godine poneka razbila. Na bor smo stavljali metalne štipaljke u koje bi stavili svjećice od voska. Kad bi upalili svjećice, pazili smo zbog opasnosti od požara. Od ukrasnog papira smo pravili vjenčiće za bor. Betlehem se radio kao i danas. Badnja večer prošla bi nam u druženju, igranju tombole, veselju i na kraju odlasku na ponoćku. Koja je to bila milina poći na misu u ponoć, pjevati božićne pjesme i radovati se. Božićno jutro bilo je posebno, dakako za nas djecu, jer ono je donosilo radost, ali i darove od Isusa.
Slavica, Zagreb
Na Badnjak i Božić obavezno sam “zaboravila” učenicima zadati zadaću. Ako me netko već na izlazu podsjetio, požurivala sam ih govoreći da se ne ćemo zbog toga vraćati u razred.
Ana, Dubrovnik
Slavili ga jednako kao danas u krugu obitelji, uz bor, ponoćku i petarde. Ništa nije bilo drugačije.
Janez, Slovenija
Ja sam ga slavio uvijek. I u našem selu i šire. Lažu svi koji kažu da ga nisu smjeli. Istina je da nisu htjeli. Bili su u Partiji zbog osobne koristi. Sad već 25 godina govore kako su demokrati. Barem je tako kod nas u Sloveniji.
Čestitka iz osamdesetih
Boro, Zagreb
Slavili smo Božić u društvu milicije i špijuna. Jednom sam završio u pritvoru sa svojim društvom na četiri dana i to zbog pjevanja božićnih pjesama na prostoru ispred crkve.
Josip, Karlovac
Sjećam se da smo na Božić bili u školi. Titova slika na zidu i tambure. A poslije škole smo pucali „na kantice od farbe i karabit“.
Marica, Glina
Svi smo slavili i Božiće i sve blagdane. Na poslu je svatko nešto donio i eto gozbe bez obzira koje vjere bili. Sada dupelisci lažu da bi se popeli na ljestvici i bili netko. Valjda bog vidi i snuje. Nismo se dijelili ni po naciji ni po strankama, a sad nam sve i svi smetaju. Kakvi smo to postali ljudi?
Zoran, Đakovo
Kupili smo bor na tržnici, pješke ga donijeli kući u Novi centar, postavili ga pred vrata od balkona, okitili kuglicama, prskalicama i salon bombonima. Na gramofonu smo pustili „Radujte se narodi“ i svi zajedno otpjevali. Baka je pjevala u crkvi i išla redovito na misu. I nikada zbog toga nije milicija ili centralni komitet došao kod nas u kuću i naredio da srušimo bor i začepimo gubicu.
Vesna, Zagreb
Itekako smo ga slavili, nikad to nisam ni krila. Što je najvažnije, ujutro kad sam došla na posao prva mi je Božić čestitala sekretarica Komunističke partije! Tada sam više imala osjećaj da je Božić nego danas!
Pišta, Orehovica
Božić je tako snažan i upečatljiv blagdan. Slavio se uvijek, pod bilo kojom vlašću. Direktne zabrane ili intervencije zbog slavlja nikad nije bilo. Još su i milicioneri znali cugnuti s nama.
Radovan, Subotica
Naravno da se slavilo. Jedino, komunisti nisu smjeli u crkvu, ali svatko je prema svom vjerovanju slavio. Mi smo išli djedu na selo. On je u sobu unosio slamu, bacao po njoj novčiće i orahe. Pjevali smo božićne pjesmice. U Banatu se to kaže „korinđali“. I svi su bili veseli. Tko kaže da se nije slavilo, taj ne govori istinu.
Čestitka iz osamdesetih
Melita, Hrvatska
Odrasla sam u ateističkoj obitelji, ali kitili smo bor, imali smo božićnu puricu i dobila sam čokoladu pod bor. Nismo išli u crkvu, ali baš mi je bilo lijepo. Još i danas se sjećam mirisa finih kolača koji se je širio našim skromnim domom. I ljubavi koju su mi pružali djed i baka.
Jasna, Zagreb
Mi smo ga slavili uvijek i imali bor do stropa. Pekli su se kolači i išli smo na polnoćku. Jedino tada se nisu pod bor dijelili mobiteli i skupe stvari kao kod mnogih danas.
Lavoslav, Zagreb
Nego što! Slavilo se više nego danas. Došli bi na posao i napravili bi do 11 sati ono što nije moglo stajati do sutra. Onda bi se svi zajedno, i Hrvati i Srbi, preselili u menzu i slavili. Kolege bi zasvirali, zaplesalo se, a onda bi se u 2 išlo doma slaviti s obitelji. Krasno je bilo! U poduzeću se slavilo kao za 8. mart.
Vlastica, Hrvatska
U našoj obitelji smo obilježavali Božić, ali nismo išli u crkvu. Mama je radila u školi, tata je bio direktor u jednoj tvornici. Sjećam se da sam se u školi pohvalila da smo okitili bor na Badnjak, a učiteljica je odmah požurila upozoriti mamu da se “s tim” ne hvalim po školi. Ništa mi nije bilo jasno i sjećam se da sam bila tužna.
