Pero (49): ‘Prijatelji moje djece imaju džeparac u visini moje penzije’

Gospodin Pero (49) iz Zagreba povjerio nam je da mu invalidska mirovina, u kojoj je već šest godina, iznosi 383 eura. On i supruga imaju troje djece. Žive kako žive – on će, da skrati, reći: “Nikako!”

“Da se posvetim svom invaliditetu i pridruženim bolestima, meni bi mirovina bila dostatna samo za moje zdravlje. Ovako je moje zdravlje na čekanju, a ja se borim prehraniti obitelj. Supruga radi, nismo baš gladni, ona snosi režije, popravke po stanu, plati benzin, uvijek nešto ekstra dođe na red, skupimo zajedno skromno za hranu. Ali smo željni, djeca su željna. Njihovim prijateljima, sada kad su počeli izlaziti u klubove i vikendom do grada, roditelji svakom daju po 30 do 40 eura tjedno. Samo petkom, kad plate upad u klub i piće ili dva, ode im 15 eura”, objašnjava.

Da on, kaže, svakom od troje djece da 30 eura džeparca tjedno, što je njihovim prijateljima normalno, to bi ga izašlo 360 eura. I ode penzija! A treba djeci, napominje, svaki mjesec nešto nužnije od novca za “kavice, sokiće i kolačiće u gradu”. Treba im od bilježnica za školu, preko školskih izleta do novih cipela. “Džeparac koji dobivaju neka djeca premašuje visinu moje penzije. I, koliko džeparca ja mogu priuštiti svojoj djeci?” ukazuje nam na svoju nevolju umirovljenik Pero. Dostojanstvo mu je, stavlja uskličnik na zadnju rečenicu, otišlo sa zdravljem!  

Sreten (47): Imam dvoje djece i mirovinu od 350 eura

Gospodin, kojeg ćemo zbog anonimnosti nazvati Sreten, ima 47 godina, piše nam da je u invalidsku mirovinu morao otići nakon što je na poslu stradao u prometnoj nesreći. Nakon nesreće utvrđena mu je 50-postotna invalidnost. Preživio je, povjerava nam, čak 10 operacija. Tada mu je određena mirovina od 350 eura, a dodatnih 50 eura dobije na račun tjelesnog oštećenja. Odlazak u ljekarnu koštao bi ga i više, kad bi si priuštio sve što za svoje bolesti treba.

S vremenom se njegovo zdravstveno stanje, otkriva nam, rapidno pogoršavalo te su mu se nakalemile i druge bolesti, osobito šećerna bolest te ima problema s tlakom. Uporno traži ponovnu reviziju zdravstvenog stanja jer se osjeća daleko lošije. A kako mu je gore, tako su i izdaci sve veći, dok mirovina stoji na mjestu. I on ima djecu, dvoje.

“Pet puta sam do sada zatražio opću invalidsku mirovinu, koja bi i financijski bila bar malo veća, ali me odbijaju, iako mi se zdravstveno stanje značajno pogoršalo. Dakle, unatoč svim negativnim zdravstvenim pokazateljima nemoguće mi je dobiti povećanje barem postotka invalidnosti. No, kako god, smatram da je sramota da mi umirovljeni invalidi rada moramo živjeti kao zadnja sirotinja. Da nema moje supruge, ne znam kako bih živio, s obzirom na to da imamo dvoje djece”, povjerio nam je.