Često objašnjenje za dobra stara vremena je loše pamćenje, a čini se da se to pokazalo i u slučaju istraživanja objavljenog na web stranici Središnje banke BiH.
Naime, istraživanje je rađeno o sveprisutnoj percepciji Bosanaca i Hercegovaca da je život u Jugoslaviji bio bolji nego što je danas. Međutim, ako se vodimo empirijskim podacima koja su predstavljena u istraživanju, postaje očigledno da “dobra, stara vremena” ipak nisu bila toliko dobra, analizira N1.
Često čujemo od ljudi koji su zarađivali u Jugoslaviji da im je standard bio bolji nego sada. Frustracije zbog inflacije nakon pandemije i zbog rata između Ukrajine i Rusije su dodatno intenzivirane.
Da bi došli do najboljih rezultata usporedbe, u istraživanju je napravljen obračun “radnog vremena za zaradu” novca za kupovinu određenih proizvoda koje se zasniva na prosječnoj neto plaći i prosječnoj cijeni tih proizvoda. Ova metoda pomaže u usporedbi perioda bez daljnjih prilagođavanja podataka i modela.
Općenito, današnjim radnicima s prosječnom plaćom treba otprilike isto vrijeme ili čak nešto manje, nego 1990. godine da priušte osnovne prehrambene artikle poput kruha, brašna, mlijeka, jaja i maslaca. Isto se odnosi i na troškove električne energije. Međutim, neki proizvodi, poput jestivog ulja, kave, špinata, drva za ogrjev i ugljena, sada zahtijevaju znatno manje utrošenog radnog vremena za nabavku nego 1990. godine.
Najuočljivije razlike u pristupačnosti uočavaju se kod električnih uređaja i namještaja. 1990. godine radniku s prosječnom plaćom bilo je potrebno više od mjesec dana da zaradi dovoljno novca da kupi pećnicu ili komad namještaja. U 2022. za to je potrebno manje od pola mjeseca.
ilustracija: Središnja banka BiH
Analiza se također proteže na različite periode, kao što je 1986. – 1990. u odnosu na 2018. – 2022., kako bi se uzeli u obzir sezonski ili krizni efekti. Period 1986. – 1990. pokazao je nestabilnost cijena i disparitet plaća i cijena, dok je period 2018. – 2022. bio relativno stabilan do 2022. godine kada je inflacija porasla zbog globalnih kriza poput pandemije bolesti COVID-19 i rata u Ukrajini.
Sve u svemu, osnovni prehrambeni proizvodi koštaju otprilike istu količinu radnog vremena za oba perioda, ali skuplji proizvodi su danas mnogo pristupačniji. Analiza također uključuje podatke iz daleke 1960. godine, otkrivajući da plaće radnika sada omogućavaju pristupačniju kupovinu u većini kategorija proizvoda.
Postotak plaća koji se troši na osnovne proizvode značajno se smanjio tijekom vremena. 1960. godine radnik bi trošio 89 posto svoje plaće na osnovne proizvode, dok bi 2022. godine to iznosila otprilike jedna trećina njihove plaće.
