Povećanje troškova života natjeralo je neke umirovljenike da se vrate na posao, ali za druge, poput dr. Karen Hancock, rad je životni izbor. Oni žele ostati aktivni i uključeni i u starijoj životnoj dobi.
Karen (68) se vratila na posao s nepunim radnim vremenom u svibnju ove godine, točno 10 godina nakon što je dobrovoljno napustila poziciju glavne ekonomistice u vladinom Odjelu za obrazovanje. Tada je kao 58-godišnjakinja otplatila hipoteku za kuću u Londonu i počela je koristiti državnu mirovinu, umanjenu zbog prijevremenog umirovljenja.
“Brinula sam se da moja mirovina neće biti dovoljna za život pa sam nastavila honorarno raditi u dobrotvornoj organizaciji i baviti se savjetovanjem”, kaže. Nažalost, 2017. godine više nije bilo posla za Karen koja je sa 62 godine još uvijek osjećala potrebu za radom.
“Počela sam se pitati što još želim postići u životu”, objašnjava Karen. “Započela sam doktorat na Oxfordu 1980. godine, ali sam odustala nakon manje od godinu dana. Stvarno me počelo živcirati što ga nisam završila pa sam se prijavila za izvanredni doktorat na Otvorenom sveučilištu.”
Prebacila na Sveučilište Loughborough i završila doktorat ovog travnja u dobi od 67 godina, ali je osjećala da i dalje želi koristiti svoje vještine i stoga je počela tražiti posao. “Osjetila sam da vjerojatno ne moram više raditi iz financijskih razloga, povećala sam svoju ušteđevinu i živim vrlo skromnim načinom života tako da sam vjerojatno imala dovoljno da preživim od mirovine”, kaže Karen.
Međutim, 68-godišnjakinja je još uvijek imala mnogo toga za ponuditi tržištu rada: “Bilo mi je važno osjećati se korisnom, željela sam iskoristiti svoje vještine.” Sada radi na pola radnog vremena u Centru za bolje starenje, dobrotvornoj organizaciji posvećenoj poboljšanju iskustva starenja i zapošljavanju starijih osoba, sukladno njihovim sposobnostima.
Uspjela je kombinirati rad od kuće s jednim danom u tjednu u uredu. “Privukao me hibridni rad”, kaže Karen. “Nisam se vratila na posao zbog novca, već da bih se osjećala korisnom i bila stimuliranom, ali se nisam htjela vratiti u ured.”
Karen je jedna u nizu ljudi u svojoj dobnoj skupini koji se vraćaju na posao. “Imam obavezu koju sam preuzela. Osjećam se korisnom i pridonosim većem dobru, a to je izgradnja boljeg društva za starije osobe”, zaključuje ova umirovljenica koja se, ako je nju pitati, još dugo neće umiroviti.
