Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić već mjesecima širi optimizam među umirovljenicima, najavljujući im nikad veće povišice mirovina i nikad bolji život. S druge strane, umirovljenici se žale da ne primjećuju nadolazeće blagostanje, dapače, tvrde da je siromaštvo postojano i opipljivo.
Upravo na to su upozorili MIlan Grujić, predsjednik Udruženje sindikata umirovljenika Srbije i Miloš Grabundžija, predsjednik Sindikata umirovljenika Srbije “Nezavisnost. Njihovo otvoreno pismo objavljeno na portalu Danas, prenosimo u cijelosti.
U skladu sa otvorenim pozivom građanima Srbije koji žele razgovarati sa Vama da Vam se jave, javljamo Vam se molbom i molbom za razgovor zbog brojnih problema u umirovljeničkoj populaciji.
Materijalni položaj umirovljenika izuzetno je težak. Male mirovine, visoka inflacija i svakodnevne informacije o tome da nikad bolje nismo živjeli, da su povećanja mirovina i do 44 posto, umirovljeničku populaciju stavljaju u dilemu o istinitosti navedenih tvrdnji.
Za većinu umirovljenika koji primaju ispodprosječnu mirovinu život i liječenje su sve teži, a sve veća očekivanja. Mi smo generacija koja voli ovu zemlju i cijeni sve napore koji se ulažu da svima bude bolje. Jedini parametri kojima umirovljenici vjeruju su novčanici i hladnjaci.
Ono u što vjeruje i naše stanovništvo je Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju pa tražimo da se on uredi tako da bude svima razumljiv i predvidiv te da definira budućnost umirovljenika. Problemi koji su se nagomilali mogu se riješiti Zakonom i dobrom voljom.
Bojimo se lažne nade
Obračun mirovina mora biti prema Zakonu, koji će biti uređen na način da prosječna mirovina bude najmanje polovica prosječne plaće. Upravo zbog toga predlažemo da se od listopada tekuće godine mirovine povećaju za 10 posto, au iduće dvije godine godišnji porast bi kumulativno iznosio 19 posto, što znači da bi u siječnju sljedeće godine povećanje bilo 12 -14 posto, a u studenom i prosincu 5 -7 posto. Ta bi dinamika vrijedila do kraja 2025. godine.
Umirovljenici su proživjeli i preživjeli mnoge teške godine, i ne boje se istine ako nije dobra, ali se boje nade koja nije primjerena vremenu u kojem žive. Ostatak naših života ne smije se temeljiti na očekivanjima koja nisu ostvariva. Ako vas zanima što mi očekujemo, to je da prema postojećim uvjetima života mirovine budu u visini od 60 posto prosječne plaće i to bi bio realan životni plan koji nam je ostao.
Brinite o trećini stanovništva
Potrebna nam je institucija u državi – NACIONALNO VIJEĆE ZA STARIJE OSOBE, koje bi se bavilo samo i isključivo umirovljenicima i starima, jer mi predstavljamo trećinu stanovništva, koje uzdržava najmanje toliko građana Republike Srbije. Trebaju nam gerontolozi, socijalni radnici u svakoj općini, koji će znati kako žive starije osobe.
To mogu biti centri za socijalni rad, jer oni su konglomerat problema: djeca, nasilje, problemi u obitelji, razvodi, djeca na ulici, rasturene obitelji, ljudi koji nemaju primanja, koji nemaju krov nad glavom… i mnogo više. Potrebna nam je institucija u svakoj općini koja će svakog građanina Srbije imati na spisku kada navrši 65 godina života i ispuni zakonski uvjet za mirovinu.
Institucija koja će brinuti o svakome od nas. Nije previše. Ako nas mogu pronaći kad nam trebaju poslati zahvalnice, listiće, mogu nas pronaći da vide jesmo li živi, relativno zdravi i što nam treba.
Usamljeni smo
Usamljenost je društveni problem koji pogađa sve, a posebno umirovljenike. Najizraženiji je u unutrašnjosti, po selima i zabitima, gdje teško tko može proći, pa postaje primjer za novine i senzacija s TV ekrana, umjesto da bude normalan u državi koja vodi odgovornu socijalnu politiku.
Trebamo više državnih domova za skrb i zaštitu starijih osoba. Želimo da država stane iza tih institucija. Vjerujemo joj. Privatni domovi su dobri, ali preskupi i nesigurni.
Ovisno o broju starijih osoba, u svakoj općini potrebni su dnevni centri sa stručnim osobljem, gdje obitelji mogu ostaviti svoje najstarije dok su na poslu. Mnogi ne žele ići u dom za starije, niti djeca žele biti bez svojih starijih rođaka, ali ih zato žele negdje ostaviti i odvesti kući nakon posla. Isto kao što smo radili sa svojom djecom ili unucima.
Vratite nam našu imovinu
Želimo razgovarati o tome koliko smo pomogli državi da stabilizira proračun od 2014. do 2018. godine, da dogovorimo način i rokove povrata tih sredstava u iznosu od 840 milijuna eura. Velika žrtva koju smo dali i na kojoj ste nam se osobno zahvalili. Uz zahvalnost, očekujemo i plan povrata naše imovine.
Želimo s Vama razgovarati o ukidanju kaznenih bodova za prijevremenu mirovinu, i to za one koji su po zakonu morali otići u mirovinu prije navršenih 65 godina života (tranzicijski gubitnici), a ne za one koji su to učinili svojevoljno. Za takve umirovljenike treba ukinuti kaznene bodove kada navrše 65 godina života.
Naši članovi su i oni kojima su supružnici preminuli, pa su ostali bez najbližih s kojima su stvarali život, a ostali su i bez dijela primanja koja su potrebna u ovim teškim vremenima. Tražimo da se dio mirovine umrlog supružnika dodjeljuje drugom supružniku, što je praksa u Europi bez obzira na to imaju li svoju osobnu mirovinu.
Razgovor je početak, dijalog utire put do rješavanja problema, a Zakon je ono što nam daje sigurnost. U iščekivanju datuma susreta, srdačno Vas pozdravljamo, sa željom da Vam rad olakša sva pomoć nas dobronamjernih ljudi, kojima je prosperitet društva na srcu, bez obzira što nam smo u dobi kada se naša društvena aktivnost smanjuje.