Ljliljana je sama ostala s 44 godine: Udovice trpe previše nepravde

Ne dopuštaju financije našoj čitateljici Ljiljani uživanje u zasluženoj mirovini. Nije neka viša matematika oduzeti troškove od njezinih 360 eura primanja i rasporediti ostatak na 30, 31 dan u mjesecu. Zimi, kad treba platiti skupo grijanje, jedva da se ima što i preračunavati.

Cijeli je radni vijek gospođa Ljiljana provela u tekstilnoj industriji, a poznato je da su u toj branši plaće uvijek bile među najnižima. No, sve bi bilo lakše da s 44 godine nije doživjela najveći životni udarac – tada joj je preminuo suprug.

Skromna mirovina djeci

”Imao je samo 49 godina kad je umro, a ja ostala udovica s dvoje djece. Starija je kći u to vrijeme imala 22 godine i završavala turistički fakultet, a mlađa je išla u šesti razred osnovne škole. Ne smijem se ni sjetiti koliko mi je samoj financijski bilo teško sve izgurati. Čak sam kasnije išla i u Italiju čuvati jednu nonu”, otkrila je gospođa Ljiljana.

Djeca su, rekla je potom, dobivala mirovinu koju su ostvarili po preminulom ocu, no kako je umro relativno mlad, taj je iznos bio vrlo skroman.

”To je bilo jako malo i nedostatno. Danas sam ja dobila dio suprugove mirovine i s tim dodatkom moja penzija iznosi mizernih 360 eura. Želim posebno napomenuti da me kao udovicu pratilo previše nepravdi ovog sustava i znam da su i druge udovice to proživljavale”, istaknula je za kraj umirovljenica Ljiljana.

Ima još sličnih sudbina

I naša čitateljica Gordana (65), o kojoj smo pisali u studenom, udovica je ostala u svojim ranim četrdesetima. Od države je, otkrila nam je, za svako od dvoje djece uspjela ishoditi tek po 400 kuna (53 eura) na ime očeve mirovine.

I ona je ukazala na veliku nepravdu koja se nanosi udovicama, rekavši s negodovanjem: ”Moja prijateljica se razvela i dobivala je alimentaciju 1.500 kuna (200 eura) i još je to ostvarivala pravo na dječji doplatak, a ja nisam. Bila sam silno razočarana i shvatila da je odsad sve na meni”, ispričala nam je umirovljenica Gordana.