Dok su psi u domovima za stare i nemoćne nekoć bili strogo zabranjeni, danas je posve jasno da je ta zabrana na štetu samih korisnika domova Zato mnoge ustanove za skrb o starijima postavljaju fleksibilnija pravila oko ove teme. Naime, napredni su domovi shvatili da su dobrobit, zdravlje i sreća štićenika na prvom mjestu te da su uprava i zaposleni to dužni osigurati.
No kako osigurati da sve besprijekorno funkcionira? Protivnici ove ideje kao opravdanje zabrane navode povećano opterećenje radnika domova, higijenske razloge pa čak i ideološke motive prema kojima čovjek i životinja ne bi smjeli dijeliti isti životni prostor. U velikom dijelu, zapravo je riječ o osobama koje ne podnose životinje i ne žele uvažiti da neki ljudi imaju potrebe i životne navike različite od njihovih.
“To je nemoguće, premalo je radnika u domovima, ne znate vi kako to izgleda”, kazat će u žaru rasprave kao da je to trajno stanje koje valja zacementirati, kao da je dobrobit starijih nešto čega se unaprijed trebamo odreći jer je nevrijedno borbe i truda. No, postoje zemlje na čijim iskustvima možemo učiti. Dom s kućnim ljubimcima je dom zdravijih, pokretnijih i sretnijih ljudi. Dakle, kućni ljubimci zapravo smanjuju nužnu skrb za štićenike i smanjuju opterećenje radnika.
Pa kako to zapravo funkcionira?
Nekoliko australskih i američkih domova koji primaju štićenike s kućnim ljubimcima (najčešće se radi o psima i mačkama) objavili su precizan kućni red i pravilnik takovog suživota. Tako u dom mogu ući štićenici s kućnim ljubimcem samo ako oni (ili netko njima blizak, primjerice rođak koji ih svakodnevno obilazi) mogu brinuti o životinji; uključujući hranjenje, šetnje, timarenje i vježbu.
Svaki slučaj razmatra se posebno, uzimajući u obzir potrebe štićenika i njegovih sustanara, životinja i osoblja. Svi kućni ljubimci moraju biti cijepljeni i trenirani za život u zajednici s ljudima. Pokaže li se da je neki kućni ljubimac posebno problematičan, uprava može zatražiti da ga se udalji iz doma.
Zašto je dopušteno držanje kućnih ljubimaca u domovima?
Zašto sve to? Zato što domovi nisu zatvor. I zato što su dužni osigurati zdravo okruženje u kojima štićenici mogu uživati puninu života. Uz to, bilo da je riječ o psu koji stalno boravi u domu za starije ili o preslatkom četveronožnom posjetitelju, starije osobe imaju velikih koristi od interakcije sa životinjama: poboljšava im se emocionalno blagostanje, uključujući samopouzdanje i socijalne vještine, te im se poboljšavaju motoričke sposobnosti i pokretljivost zglobova.
Primjerice, briga za psa stvara snažan osjećaj svrhe i potiče tjelesnu aktivnost. Osim toga, pas je efikasan alat za socijalizaciju, znaju to svi oni koji redovno izvode pse i razgovaraju s drugim vlasnicima ljubimaca.
Što kažu istraživanja?
Njemačka studija iz 2014. godine utvrdila je da pacijenti oboljeli od demencije pokazuju bolju fokusiranost i bolje verbalne komunikacijske vještine nakon što su ušli u program s terapijskim psima.
Australska studija iz 2020. godine zaključila je da terapija ljubimcima pozitivno utječe na emocionalno blagostanje, uključujući mjerljivo poboljšanje u slučajevima depresije.
Vlasnici ljubimaca rjeđe odlaze liječniku i manje vremena provode u bolnici svake godine. Uz to, prosječni vlasnici ljubimaca imaju niže razine kolesterola i krvnog tlaka u usporedbi s osobama koje nemaju ljubimce.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
