Sve je više umirovljenika koji si s mirovinom ne mogu priuštiti mirno umirovljenje. Gospođa Mihaela (67), koja je radni vijek provela radeći u više škola te u Ministarstvu obrazovanja, odmah je po umirovljenju shvatila da je od mirovine teško preživjeti. Jako je teško otkidala još i dio koji je morala uplaćivati na račun doma umirovljenika u kojem je bila smještena njezina majka.
”Mirovina moje majke nije bila dovoljna za dom, doplaćivala sam joj do njezine smrti. Uz to je moj sin, zbog korupcije, ostao bez svoje male hrvatske tvrtke. Odlučio je otići u Njemačku, a ja sam mu gore željela pomoći da se snađe pa sam otišla s njim u Munchen”, povjerila nam se.
I tako je ova obrazovana žena, u sedmom desetljeću svog života, odlučila ostaviti sve što je u Hrvatskoj gradila i uživala, i otići u nepoznato, čak u nove radne pobjede.
Radila na pola radnog vremena
Prema hrvatskom Zakonu o radu, umirovljenici koji su u starosnoj, prijevremenoj ili obiteljskoj mirovini, odnosno svi umirovljeni prema općim propisima, smiju se zaposliti uz isplatu pune mirovine, ali samo do polovine radnog vremena. Gospođa Mihaela je to znala, pa se, tvrdi, i zaposlila samo na četiri sata kao čistačica hotelskih soba u Munchenu.
Nakon nekog vremena, da bude mirna da sve radi po zakonu, u svoju domovinu dolazi po pravni savjet. Tu počinje njezina tragična sudbina.
”Nakon što sam otišla po pravni savjet u ured Mirovinskog, jednostavno su mi obustavili mirovinu! Napravili su to bez ikakvih dokaza. No, nije to sve. Rekli su mi da su ustvrdili da moram vratiti sve što sam primila na ime mirovine (teško stečene!) unatrag tri godine, jer sam navodno na puno radno vrijeme radila teške fizičke poslove! Naravno da sam se žalila na to!”, opisuje nam svoj slučaj čitateljica Mihaela.
Razboljela se, dobila otkaz, a mirovina ne stiže
Nakon što je uložila žalbu, tvrdi, punih je osam mjeseci čekala odgovor. Nakon toga je njezin slučaj vraćen na prvostupanjski sud. “Slučaj je vraćen jer nije bilo dokaza za to da se donese takvo rješenje. Nakon što sam proslijedila sve dokaze koji potvrđuju da nikad nisam radila više od četiri sata dnevno, ja još čekam odgovor. Peti mjesec neizvjesnosti teče. U međuvremenu sam se razboljela i dobila otkaz. Ostala bez ikakvih primanja”, potresna je tvrdnja gospođe Mihaele.
Naša čitateljica napominje potom da doista ovisi samo o svojoj teško zarađenoj mirovini, jer niti ona niti njezin sin na posjeduju ništa osim znanja, volje za rad, i te mirovine od koje je mogla barem platiti račune i kupiti kruh.
“Nemam novca da si mogu priuštiti odvjetnika. Zastupam se činjenicama i molim Boga da ne poludim. Oduzeto mi je svako ljudsko dostojanstvo. Zahvalna sam i na ovoj prilici da negdje mogu reći što se sve događa. Podržavam sve hrvatske umirovljenike u borbi za pravo na ljudsko dostojanstvo i život”, napominje gospođa Mihaela.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
