Mnogi vrtlari na listovima kupusa, cvjetače ili kelja primjećuju sitne rupice i, sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, često ne pronalaze prave krivce. Ili, još gore, optužuju vrtnu faunu koja nema veze s ovim štetama.
A najvjerojatnije se radi o buhačima, skupini insekata koji se najradije goste vrtnim kupusnjačama i srodnim biljkama poput rukole i rotkvice, a napast će i ukrasne biljke poput šeboja ili kleome (Cleome spinosa, pauk-biljka). Napad ćemo primijetiti kao rupice na listovima koje s vremenom postaju sve gušće.
Prema dostupnim podacima, u Europi ima više od stotinu vrsta buhača koje su entomolozi svrstali u porodicu zlatica (Chrysomelidae). Većina se ne hrani vrtnim biljkama niti ima zamjetan učinak na njih.
Nažalost, neke vrste hrane se poljoprivrednim kulturama te nanose velike štete u nasadima. Odrasle jedinke se hrane lišćem kupusnjača, a posebno su aktivne za vrijeme vrućeg i suhog vremena. Ličinke se hrane korijenjem kupusnjača i prezimljuju u tlu. Štete na korijenju su nezamjetne i obično ne utječu na urod.
Kad posumnjati na buhače?
Posljedice hranjenja buhača najčešće vidimo kao zaobljene rupe na gornjoj površini lista. Često je list izjeden, ali rupe ne probijaju do naličja. Oštećena područja se suše i postaju blijedo smeđa. Napad je posebno opasan u klijalištu, dok starije biljke mogu podnijeti gubitak dijela biomase.
Za ovo su obično odgovorne vrste rodova Phyllotreta i Psylliodes. Ovi štetnici dugi su 2-3 milimetra i imaju povećane snažne stražnje noge za skakanje. Štoviše, ako ih uznemirite lako ćete uočiti kako u skokovima napuštaju biljku na kojoj su se gostili. Buhači mogu biti crni, metalik zeleni ili metalik plavi, dok neke vrste imaju žute pruge na krilima.
Što činiti?
Od ranog proljeća do kasne jeseni često provjeravajte osjetljive biljke kako biste mogli djelovati prije nego što se buhači razmnože u mjeri u kojoj bi mogli nanijeti veliku štetu.
Kako zaštiti kupusnjače bez kemije?
Teško, no organski vrtlari sve su voljniji uložiti u mreže koje bi trebale zaštiti usjeve od insekata. Druga je priča što će se dogoditi ako buhači ipak uspiju ući pod guste mreže koje štite nasad.
Osim toga, vrtlari preporučuju neemovo ulje koje će utjecati na hormonski sustav buhača i na kraju ih izgladnjeti. Dijatomejska zemlja je drugo ekološko rješenje. Osim što će stvoriti fizičku barijeru između lista i insekta, vrtlari tvrde i da sam prah mehanički ubija buhače. Također, neki kažu da je žličica deterdženta za posuđe otopljena u litri vode kobna za buhače koji su izravno poprskani ovom otopinom. Od biljaka koje odbijaju napade, a koje bi valjalo saditi na gredici s kupusnjačama, spominju se razne vrste menta i bosiljak.
Gdje god je to moguće, valjalo bi tolerirati populacije buhača. U slučaju velikih kupusnjača gdje se kod konzumacije odbacuje vanjsko lišće, moguće je tolerirati manju štetu. Primamite i zaštitite divlje životinje u vrtu, poput ptica, žaba i grabežljivih kornjaša koji će jesti ličinke, a ponekad i odrasle buhače.
Kako se pesticidima boriti protiv buhača?
Oni koji ne dobivaju nervne slomove na sam spomen industrijskih insekticida, cijenit će informaciju da su protiv buhača djelotvorni organski kontaktni insekticidi koji sadrže prirodne piretrine. Ovi pesticidi, iako širokog spektra, imaju vrlo kratku postojanost i stoga mogu zahtijevati ponovnu primjenu kako bi se broj jedinki buhača održao pod kontrolom.
Postojaniji insekticidi kontaktnog djelovanja uključuju sintetičke piretroide lambda-cihalotrin i cipermetrin. Za suzbijanje buhača koristi se i flupyradifurone, u formulama sistemskih insekticida širokog spektra. Poštujte propisane koncentracije, doziranja i karencu.