Gospođa Boba javila nam se pismom u kojem tvrdi da nije sama kriva za mizeriju od mirovine. “Imam 65 godina, a za 15 godina priznatog radnog staža primam 178 eura mirovine. Suprug je uspio natući 27 godina staža, on prima 350 eura. Zašto? Zato što su u ono najgore vrijeme propale firme u kojima smo radili. Već smo bili u pedesetima i nitko nas više nije htio zaposliti. A radili smo oboje još dugo i to na crno, sve do mirovine”, povjerila nas se gospođa Boba.
Ona i suprug zajedno tako primaju 528 eura mjesečno. Odrekli su se automobila koji im sve više treba, jer kako su stariji, požalila nam se, sve više pobolijevaju. “Živimo u gradu, troškovi su veliki i bez auta. Imamo svoj stan i ništa više, nikakav dodatni prihod, nikakvu drugu nekretninu da si pomognemo najmom. S ovom mirovinom ne možemo dostojanstveno živjeti. Mi smo, izmučeni i izrađeni kroz život, jedva dočekali godine za mirovinu. Samo smo željeli stati i živjeti mirno i skromno. Ni to ne možemo”, jada se nadalje.
Kako otkriva, kad plate režije, ostane im doslovno za deset dana života. “Kome se žaliti? Prelazimo limit za bilo kakvu pomoć pri centru za socijalnu skrb. Sramota za državu. Smatram da bi nama sa manjim stažom mirovina trebala biti minimum 300 eura, a onima s više staža neka daju više. Opet ću ponoviti, sve su nam firme uništili, ali mi smo nastavili raditi do 65. godine života. Rad na crno smo prihvatili samo da bi preživjeli!”, napominje gospođa Boba.
Umirovljenica iz Varaždina: 41,8 godina staža i 328 eura mirovine
I naša čitateljica iz Varaždina je ukazala na posljedice rada na crno. “U mirovinu sam otišla sa 60 godina starosti te 41 godinom i osam mjeseci radnog staža. Moja mirovina je iznosila 2.475 kuna, što je 328 eura. Kada je trgovački centar VAMA Varaždin, gdje sam radila kao prodavačica, otišao u stečaj, mnoge žene su koristile prava na Zavodu za zapošljavanje te dobivale naknadu koja im je pripadala, sve do ispunjenja uvjeta za mirovinu. Uz to su mnoge od njih radile na crno. Ne i ja, koja sam se trudila ponovo negdje pošteno zaposliti”, započela je objašnjavati svoj slučaj gospođa Vera, koja ima srednju stručnu spremu.
Te žene su, kaže, na Zavodu bile od 10 do 15 godina, ovisno o njihovoj životnoj dobi. “Ja sam sebi uspijevala pronalaziti poslove i odradila sam tako prijavljena cijeli svoj staž. Ti poslovi nisu bili lagani jer sam primjerice zadnjih devet godina radila na poslovima čišćenja hala u kojima je radilo gotovo 150 ljudi. To je bio težak fizički rad za poslodavca u privatnom sektoru”, objasnila je.
Danas, kad iscrpljena uspoređuje svoju mirovinu i mirovinu bivših kolegica koje su dobivale naknadu na Zavodu i povremeno novac u džep trpale radom na crno, čega je bilo na svakom koraku, sve joj prisjedne.
“Evo, na kraju ja imam ni 100 eura veću mirovinu od kolegica koje su godinama bile kod kuće i ako su radile, bilo je to bez prijave. Mislim da to nije pošteno i da taj zakon treba korigirati. Osmisliti treba izračun mirovine za žene koje su odradile puni staž, a nama zakinutima retroaktivno izračunati i platiti mirovinu kakvu smo si zaslužile!”, poručuje nadležnima.
Predugo je u državi vladao nered
Još je lani Savez samostalnih sindikata Hrvatske ukazivao na to da je, prema neslužbenim podacima, udio radnika na crno u službenom broju zaposlenih – čak 10 posto, što je ogromna brojka od gotovo 150 tisuća ljudi. Država je ozbiljnije radu na crno odlučila stati na kraj tek početkom ove godine, kada je usvojen novi Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada. S ovim je Zakonom uređen način prelaska radnika na crno u zakonite okvire, a uveden je tzv. stup srama za sve poslodavce koji ne prijavljuju radnike. Riječ je o osnivanju javnog registra poslodavaca koji krše novi zakon, čime svi radnici koji traže posao jasno mogu vidjeti koji su to poslodavci koji su provodili rad na crno. Paralelno postoji i lista poslodavaca kod kojih ne zapošljavaju na crno.
Zakon između ostalog poslodavcu u prekršaju naređuje da svakom radniku koji nije bio prijavljen mora isplatiti plaću i sva javna davanja državi za šest mjeseci unatrag, počevši od dana utvrđivanja neprijavljenog rada. Hoće li nova borba protiv sive ekonomije dati bolje rezultate od svih dosadašnjih pokušaja, pokazat će vrijeme. Radnici se tome mogu barem nadati, a umirovljenici koji su bili žrtve rada na crno moraju trpjeti posljedice.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
