Gospodin Lukas u svojim se srednjim tridesetima, prije točno dva desetljeća, suočio sa zahtjevnim poslom u privatnom poduzetništvu i brakom koji je srljao u propast.
“Imao sam 35 godina, vodio svoj obrt u velikom gradu na obali koji je i tada nudio pregršt mogućnosti za dobar život i podizanje obitelji. No, supruga je krenula neopravdano trošiti novac, izlaziti te izbivati iz našeg doma po nekoliko tjedana”, svjedoči gospodin Lukas. Bili su to i razlozi zbog kojih se odlučio na razvod. Tu počinje njegova, kako tvrdi, najveća noćna mora, jer je supruga odlučila osvetiti mu se i raniti ga tamo gdje najviše boli, bez obzira na to što će cijenu platiti i mališani.
Nije rijedak primjer da se strana, koja se uslijed razvoda smatra isključivo oštećenom, sveti preko djece, i ma koliko razum govori jedno, mržnja je često jača od svake logike. A ako je za suditi prema riječima gospodina Lukasa, tako je bilo i u njegovom slučaju jer njegova bivša supruga nije prezala ni pred čim ne bi li mu zagorčala život.
“Nije to bila nimalo laka rastava, bilo je tu uključeno dvoje maloljetne djece. Žena je krenula u osvetnički pohod protiv mene i moje kompletne obitelji. Nakon rastave, skrivala je djecu i zabranjivala susrete sa mnom kao ocem na sve moguće načine”, piše nam u dugom pismu.
Kako tumači, sve se odvijalo uz, imao je osjećaj, blagoslov Centra za socijalnu skrb, pa je podigao tužbu i protiv bivše supruge, ali i Centra. “Supruga je na sud došla s prijedlogom da djecu smijem viđati jednom mjesečno na dva sata, i to samo uz nadzor Centra za socijalnu skrb! Na sud je dovela porotu od nekoliko žena koje su lagale u njenu korist. Ne znam kako joj je to uspjelo. Cilj joj je bio zabraniti svaki moj kontakt s djecom”, povjerio nam je.
Borba protiv sistema
Vidjevši da je na pomolu katastrofa, odlučio se boriti, kako se izrazio, “protiv tog ludog sistema”.
“Uz pomoć pravnika i državnog odvjetništva pisao sam tada pismo direktno na tadašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Sve sam im objasnio. Čekao sam dva mjeseca i napokon dobio rješenje. Odgovorio mi je ministar osobno, a u rješenju je pisalo da se izričito naređuje da sud i centar odmah ponište sve dotadašnje odluke i radnje koje su bile usmjerene protiv mene”, objašnjava proceduru i svjedoči o tome da je pravda spora, ali dostižna.
“To rješenje spasilo je moju djecu. Sud i centar donijeli su novu presudu od koje su najviše koristi imala moja djeca. Presuda je glasila: Dopušta se boravak djece kod oca i njegovih roditelja svaki vikend. Dopušteni su boravci kod oca tijekom svih ljetnih i zimskih praznika u trajanju od 20 dana”, citirao je gospodin Lukas. Sve je to na znanje dobila i njegova bivša supruga, koja je bila upozorena na ponašanje i pritisak koji vrši preko maloljetne djece.
Snažna poruka
Za kraj, gospodin Lukas svima koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj, poručuje neka ne odustaju od pravde – nikada! “Centar ponekad smatra da će se s nekim vremenskim odmakom sve riješiti samo od sebe, pa čeka. Ja pak smatram da bi svaka samohrana majka trebala dobiti psihološku pomoć i proći terapiju u kojoj bi joj se objasnilo koliko koristi djeca imaju kad imaju podršku cijele obitelji, s obje strane. Takva djeca su uspješnija i zdravija u životu.”
“I bake i djedovi, osim emocionalne pomoći, pružaju i financijsku pomoć. Nama se zamalo dogodilo da ni baka i djed s moje strane nisu imali kontakt sa unucima, a sve zbog raznih izgovora majke koja je očito bila u osvetničkom pohodu. Idite na više instance, a u međuvremenu inzistirajte na kontakte s djecom makar uz nadzor Centra za socijalnu skrb. Ako se borite za pravdu, jednog dana će strana koja pravdu ometa shvatiti da je imala pogrešan film u glavi”, zaključio je svoje misli gospodin Lukas.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
