Još u vrijeme našeg djetinjstva žene srednjih i starijih godina, nakon što bi postale udovice, navukle bi na sebe crninu i više je nikada ne bi skinule. Bio je to znak žalosti za pokojnikom. Za muškarce su, očekivano, vrijedila sasma drugačija pravila, no u kućama koje još tuguju nije se uključivao televizor, a glazba s radija bila je gotovo svetogrdna.
Do danas se je puno toga promijenilo pa u urbanim sredinama gotovo da nitko ne očekuje crninu već drugi dan nakon pogreba što nije po volji svećenicima. Vjernici pak odgovaraju da crnina može biti licemjerna, ako se doista ne žali za pokojnom osobom, a ako se žali – žali se srcem, a ne odjećom.
Tri faze crnine
Katolička crkva razlikuje tri vrste žalovanja. Teško ili duboko žalovanje je najintenzivnije i u njemu je prikladna crna haljina, bez nakita koji sadrži obojeno kamenje. U nekim se kulturama potpuno bijelo odijelo također smatra odorom žalosti. U polužalovanju se preporuča crna haljina s bijelim ili bijela s crnim rubom. Dok se u takozvanom drugom žalovanju, a koje je završna faza, nose umjerene boje pa čak i uzorci.
Duljinu pojedinih faza izravno je određivala kultura pa je tako pedesetih godina prošlog stoljeća bilo prihvaćeno da udovica mora odraditi najmanje godinu dana teške žalosti, bez ikakvih boja na odjeći, a počesto (ovisno o sredini) s crnim rupcem na glavi. Nakon toga je slijedila godina dana u kojoj se postepeno vraćala uobičajenoj garderobi, no nije se očekivalo više ikada vidjeti je odjevenu u kričave boje ili napadne dezene. Iako su neki crkveni izvori preporučali da se žaluje najmanje šest godina, već je tada bilo prihvaćeno da se udovica može udati i godinu dana nakon što je obudovjela, ako nađe prikladnog prosca.
Što kaže Crkva?
Katolička crkva danas preporučuje da preživjeli supružnik provede godinu dana u žalosti, bez ranije opisanih striktnih faza. Tijekom tog vremena ne bi trebao prihvaćati niti poklanjati pažnju suprotnom spolu tijekom godine žalosti.
Roditelji ili djeca pokojnika se potiču da provedu šest mjeseci u žalosti, s tim da razdoblje teške žalosti traje 30 dana. Bake i djedovi te braća i sestre provest će tri mjeseca u žalosti, a teška žalost trajat će 30 dana. Ostali članovi obitelji trebaju provesti trideset dana u žalosti.
O ovoj temi je za Radio Mir Međugorje progovorio i fra Goran Azinović. “Stari ljudi kažu kako se crnina nosila po godinu dana, a imate udovica koje i danas, trideset godina nakon muževe smrti nose crninu”, kazao napominjući kako se do udovica u ranoj Crkvi puno više držalo. Dodao je i kako se nekada po godinu dana ne bi uključivali televizor i radio, a da je to danas svedeno na 40 dana.
Najmanje 40 dana
“Ne trebamo prekrižiti našu tradiciju. Najvažnija je vjera u zagrobni život i molitva za svoje pokojne. Ako netko želi dugo nositi crninu, poštujmo to. To je njihova potreba i čežnja, ali ne smijemo upasti u beznađe. Odjeća nas ne određuje, ali pokazuje jednu vrstu našeg žalovanja i to tko je bila ta osoba za nas. Na kraju krajeva i redovnici nose tamno odijelo. To je jedna vrsta pokore. Poštujmo našu tradiciju. Crninu treba nositi, barem jedno razdoblje života, barem 40 dana, a za više neka ljudi sami odluče, ali to nema veze s našom nadom u nama. Ne znači da smo se predali očaju, nego želimo pokazati ljudima da ipak patimo, a patnja po sebi nije nekršćanska”, kazao, između ostalog Azinović.
