“Na blagdan sv. Josipa jedan je svećenik preporučio da se molimo za vlastitu smrt i stavio sv. Josipa kao uzor u tome. Ne znam zašto bih sada već trebao moliti za svoju smrt i to mi se čini pomalo čudno jer želim još na ovom svijetu ostaviti trag.”
Pitanje je to, a možda i komentar čitatelja koji se za pomoć oko ove nedoumice obratio katoličkom tjedniku Glas Koncila. U nastavku prenosimo odgovor koji bi mogao zanimati mnoge vjernike.
“U današnjim društvima čini se da je i smrt i pojam umiranja gurnut na margine, a razmišljanje o smrti protjerano iz društva. Zato je dobro da nas ponekad svećenici podsjete na otajstvo smrti i na ‘sestricu Smrt’ o kojoj je u svom Himnu ljubavi biranim riječima pisao sv. Franjo Asiški”, piše Koncil.
“Ponekad i u vjernika koji su zabrinuti za svoje bližnje misao na smrt može dovesti do tjeskobe i zabrinutosti. Vjera nam svima govori da je smrt prelazak iz ovozemaljskoga u vječni život, ali nam je smrt kao takva misterij i velika nepoznanica jer bismo htjeli točno znati što će se dogoditi i hoćemo li doista uživati blizinu Božju. No kako to ne možemo znati, preostaje nam za to moliti – i to ne samo za sebe i svoju dušu, nego i za sve druge, posebno svoje najbliže.”
“Naša vjernička tradicija svetoga Josipa smatra zaštitnikom sretne i mirne smrti pa nam molitva koju mu upućujemo može olakšati ovozemaljske smrtne strahove. Vjerojatno je na to mislio svećenik kojega spominjete, a naša je vjernička tradicija sačuvala mnoge molitve koje nas podsjećaju na našu smrtnost i prolaznost, kao i na potrebu da se molimo za sretnu smrt jer ne znamo kada će nas Bog pozvati k sebi.”
“U molitvi za sretnu smrt koju upućujemo svetomu Josipu molimo da umremo mirno i u Božjoj milosti, ali ne molimo za svoju smrt – to jest kao da molimo da sada, sutra, prekosutra … umremo – kao da mi to možemo odrediti, nego da za tu smrt budemo spremni. Kao kad molimo: ‘Život kratak, a smrt stalna, njoj se ne zna dan ni čas…’ A lijepo je što razmišljate o tome da želite ostaviti trag u ovom životu jer je to plemenito, ali pri tome je dobro uvijek razmišljati i o vječnosti, a za nju nas pripravlja baš ovozemaljski život u kojem trebamo ostaviti trag dobrote prema drugima”, stoji u odgovoru.
