Iz dana u dana u razgovoru s našim čitateljima rasvjetljavamo kompliciranost obiteljskih odnosa, pogotovo kada je riječ poziciji djedova i baka u obitelji. No što kada priču dodatno zakompliciraju drugi djed i baka? Pismo koje nam je poslala naša čitateljica opisuje upravo takvu situaciju, ali i daje nadu da se razumom mogu prevladati prepreke koje nas, možda, najviše bole. Pismo prenosimo u cijelosti.
“Živim u malom gradiću blizu metropole. Baka sam dvoje unučadi. Jedan dio svog života provela sam radeći u uredu, a onda sam zbog okolnosti prestala raditi. Sada sam umirovljenica. Tema o bakama, djedovima, unucima, već neko vrijeme se proteže kroz vaš portal. Očito zbog toga što je Hrvatska sve starija, a ono mladih što ima teško se nosi sa svim dosadašnjim društvenim i životnim promjenama.
Zajedničko je svima, i starima i mladima i djeci, da budu sretni – bar u obiteljskom okruženju. Biti dijete! Svi smo jednom bili djeca. Obitelj je mjesto gdje učimo sve što će kasnije obilježiti nas kao ljude.
Moji baka i djed s kojima sam živjela u istoj kući, nisu me voljeli. Djed me nikad, ali doslovno nikad, nije niti pogledao. Baka je bila stroga i često neugodna prema meni. Sklona i da me fizički kazni. Poklone nikad od njih nisam dobila, ali zato ostali unuci koji nisu živjeli blizu nje – jesu. I dobro. Shvatila sam da je za to postojao razlog. Nisu voljeli svoju snahu, a ni sina pa je bilo logično da ne vole niti mene. To nisam doživjela kao traumu, nego kao iskustvo da bolje promatram ljude i lako prepoznam njihovu iskrenost ili licemjerstvo, jer navodno su bili jako pobožni i veliki “klečavci” u crkvi.
Samo neka je zdrav i sretan
Onda sam i sama postala baka. Kćerka se udala i živjela s muževim roditeljima. Počeli su dirigirati koliko ću kao baka moći vidjeti svog unuka. Koliko će i ono malo vremena provesti kod mene. Kad god sam poželjela ili kupila neku igračku rekli su da već ima i da se ne trebam trošiti. Nisam od onih baka koje zatrpavaju svoju unučad slatkišima i igračkama samo da bi više me voljeli. Svom unuku sam kroz vrijeme kako je rastao poklanjala razgovore i priče, male trenutke veselja. Dozvolila sam i njegovim roditeljima da ga sami odgoje po pitanju toga tko je baka.
Danas me moj unuk poštuje. Ne obilazi me često jer je nažalost još uvijek pod okriljem svojih bake i djeda. Znamo da postojimo jedno za drugo, ali nemamo u sjećanju trenutke njegovog odrastanja. Ne pamtim kad je progovorio, niti prohodao. Nemam ni njegovih slika (možda jednu ili dvije) jer se uvijek slikao samo sa drugim bakom i djedom. Ostao mi je za uspomenu samo jedan naš zajednički trenutak kada smo naslikali jednu sliku bojicama.
Ipak, svog unuka volim i da sutra dođe i kaže da mu ispečem palačinke s Eurokremom, odmah bih to učinila. Ili bilo što drugo da mu treba, ali stvarno treba. Želja mi je samo da bude zdrav, da bude kvalitetan čovjek, da pronađe pravi put u životu. A to hoće li me se sjećati ili ne, ostavljam njemu. On zna da sam uvijek tu za njega što god da treba.
Opet sam baka
Sada sam baka još jednom unučetu. To je druga priča. Često se čujemo. Jednom mjesečno vidimo. Imam puno slika od rođenja do prvih koračića. Druga baka i ja zajedno se veselimo tom novom životu. Roditelji sami odlučuju kada će i koliko vremena provesti s nama bakama. Unuče je okruženo ljubavlju i pjesmom i smijehom, a roditelji doziraju igračke. Ne ističu tko je što kupio. Višak igračaka poklanjaju drugoj djeci. Svaki susret je kao praznik, a ne prilika da se bake nadmeću. Ne čekamo rođendan da pokazujemo i roditeljima i unučetu da ih volimo i da se ako treba oslone na nas. I nema tu pravila. Tajna je u ljubavi i razumijevanju i poštovanju jedni drugih koji žive u tom malom svijetu unuka.
Bake i djedovi ne budite sebični, posesivni, ne ispunjavajte svoje snove i želje pod izlikom “kad nisam imala ja, neka ima on ili ona”. Budite tu uvijek za njih kada vas trebaju i ne gušite ih nezdravom vrstom ljubavi “igračkama i novcem”. Dajte im onoliko koliko traže i kada traže od vas i radujte se njihov odrastanju. Jer vi ste samo baka i djed. Mogu reći da sam sretna baka što želim i drugima”, napisala nam je baka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo.
