“Unuci su kruna mog života, volim ih više no samu sebe!” Tako bismo u par riječi mogli opisati lavinu poruka kojom smo zatrpani nakon otvaranja teme o sudjelovanju baka i djedova u životima svoje unučadi i šire obitelji. No nisu svi primjeri tako idilični i puni ljubavi. Dapače, s nekih obiteljskih odnosa siječanjsko inje ne može otopiti ni kolovoski zvizdan.
Jedan takav primjer je i priča čitateljice koja nam se javila. “Život u istoj kući s roditeljima je drama, ali život na način da djeca ne znaju što znači imati djeda i baku je strašno”, požalila se.
Kako navodi, u proteklih pet godina djed i baka nisu nikad čuvali svoje unuke, a situacija je tim tužnija što je djed u mirovini. “Čak smo mu se ponudili platiti da ih koji put pričuva. Da ne kažem da im nikada ne kupuju darove. Ni za rođendane, Uskrs, Božić… a o tome da će ih odvesti na more slušamo već pet godina.”
Situacija je eskalirala na način da je naša čitateljica jednostavno odlučila da više neće forsirati nikakav odnos pa se obitelj udaljila od djeda i bake. “Ne mislim da se tako trebaju ponašati djedovi i bake. Morali bi imati bar neku dozu ljubavi i osjećaja, a ne biti stranci. Sada pak govore kako im ne damo da viđaju unuke. Pa zar nije bolje tako? Realnost je ključ uspjeha”, navodi rezignirano.
Tako je, kako je – za sada
Ovo je obiteljska situacija u kojoj je teško “na daljinu” pronaći pravi odgovor, pogotovo jer znamo samo jednu stranu priče. Nije rijetkost da djedovi i bake jednostavno ne mare za unučad. Roditelji u toj situaciji mogu staviti karte na stol i mirnim razgovorom uputiti na problem, no malo je vjerojatno da će to uroditi plodom. Dapače, vrlo je vjerojatno će se djed i baka osjetiti napadnuti, što može pogoršati situaciju.
Ako se djed ili baka moraju nagovarati, moliti ili podmićivati da se uključe u život svojih unuka, tada je možda najbolje odustati od takvog odnosa. Naravno, to je zbunjujuće i bolno za unuke, ali jedna od najvećih pogrešaka koju roditelji čine jest podcjenjivanje intuicije ili inteligencije djece. Većina djece zna, čak i s 7 ili 8 godina, tko ih voli, tko se brine se za njih i tko se stvarno raduje njihovim životima. Pokušaj uvjeravanja unučadi da se djed ili baka stvarno brinu o njima kada stvarnost govori suprotno, ne samo da loše utječe na njihov odnos s bakom i djedom, već i umanjuje vjerodostojnost roditelja u očima djeteta.
Većina baka i djedova oduševljeni su svojim ulogama i trude se provoditi što više vremena s unučadi i dijete može primijeti tu razliku u odnosu na karte koje je njemu sudbina dodijelila. Ako djeca postavljaju pitanja o neobičnom ponašanju djeda i bake, na njih valja odgovoriti. Naravno, ne na način koji ocrnjuje baku i djeda. Valja izbjegavati konačna pečaćenja odnosa, jer ljudi i vremena se mijenjaju. Sutra, zaista, može biti puno ljepše od današnjeg dana.
Također valja saslušati djecu kako biste bili sigurni da ne krive sebe za taj hladan odnos. Uvjeravati ih da ih baka i djed vole bezgranično je pogrešno, jer ne postoji ponašanje u stvarnosti koje bi to podržalo. No tu smo da im pokažemo da ih mi volimo, da se mi radujemo njihovim postignućima, školskom uspjehu, utakmici… Roditeljstvo i “djedovanje” ne znače odlazak na svaki događaj, doslovno praćenje svakog djetetovog koraka. Ali uključuje razumijevanje onoga što je djetetu važno i pokazivanje koliko nam je do toga stalo.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo.
