Zagrepčanka Jadranka Oskoruša sretno je okončala desetogodišnju borbu s parazitom i to bez proizvoda farmaceutske industrije! Naime, ova umirovljena poštarica cijeli je život sanjala o bezbrižnom životu u mirovini, no kako i sama kaže: “Čovjek snuje, bog određuje.”
Prve tegobe osjetila je sada već daleke 2012. godine. Godinu dana ranije je šalter Glavne pošte u Zagrebu zamijenila druženjima s prijateljicama, uređivanjem urbanog vrta na istoku grada i tjednim planinarskim turama na Sljeme.
Dapače, iako nije vjerovala da će joj se dogoditi ljubav, jer vjeru u muškarce izgubila je tijekom burnog razvoda, započela je i romantičnu vezu s kolegom iz lokalne podružnice Matice umirovljenika Hrvatske. “Činilo se da je cijeli život preda mnom. Konačno su se sve kockice posložile. Bila sam zdrava, mirovina mi je bila pristojna jer imam par godina staža iz Njemačke, a Hinko je bio muškarac kakvog sam dugo priželjkivala.”
No Jadrankina sreća nije dugo trajala. Te kobne 2012. godine u njen stan od 65 kvadrata u Studentskom gradu uselio se unuk. “Nije bilo drugog načina. Moja kći ga je izbacila iz stana nakon što je odustao od studija Indologije na Filozofskom fakultetu. Da ga nisam primila, Toma bi završio na ulici. Gdje god bi se zaposlio dobio je otkaz nakon tjedan dana. Obećao mi je da će se popraviti, ako ga primim. Trebalo je to biti samo na mjesec ili dva, dok se ne snađe.”
Nekoliko mjeseci poslije Jadranka je osjetila prve tegobe. “Nije ni pokušao tražiti posao. Samo je igrao video igrice, gledao RTL, pušio marihuanu i po cijele dane visio na laptopu s kojeg su uzdisale neke djevojke. Čim bih ušla u sobu, zatvorio bi laptop i navukao deku preko sebe. Cijelu mirovinu trošila sam na njega. Veza s Hinkom mi je propala jer više nismo imali stan za sebe. On, je, naime, u svoj stan primio razvedenu kćer i njenu djecu.”
Razgovori s unukom, kazuje nam Jadranka, nisu pomagali, a agonija se produljila na puno desetljeće. “U jednom trenutku otvorile su mi se oči. Njegova majka, moja kći, jednostavno je izbacila parazita iz svog stana i utrpala ga je meni na brigu. Shvatila sam da je to borba za goli život.”
U tom trenutku spoznaje Jadranka je, prema preporuci susjede Mirice, posegnula za prirodnim antiparazitnim programom koji ju nije koštao niti kune. “Prvo sam pokvarila bravu na vratima sobe koju je okupirao. Nije se više mogao zaključavati. Isto sam napravila sa zahodom. Svaki put kad bi primirio, znala sam da je na kameri s nekim djevojkama sumnjivog morala. U tom trenutku bih tiho prošetala kadrom u kombineu. Ponekad čak samo u gaćama i grudnjaku. A jednom i bez grudnjaka. Palucala sam jezikom, zavodljivo njihala kukovima, nepristojno gestikulirala… Napravila sam i Facebook profil s lažnim imenom pa sam njegov profil bombardirala porukama u kojima tvrdim da sam mu nevjenčana supruga. Objavljivala sam naše zajedničke fotografije uz ljubavne poruke. Bila je to borba na život ili smrt iz koje sam morala izaći kao pobjednica!”
Ova terapija je, kaže zadovoljna Jadranka, urodila plodom pa je prestravljeni Toma uskoro iselio iz stana. Majka ga nije željela primiti natrag pa se Toma, sada već tridesetogodišnjak, uselio u prijateljevu ljetnu kuhinju. Tamo će, nada se njegova baka, ostati još dugo, dugo…
“Najbolje godine života prošle su mi u borbi s parazitom, ali nadam se da ću ostatak života provesti u miru i slobodi. Na dobrom sam putu, obnovila sam vezu s Hinkom. Hvala susjedi Mirici što me je uputila na posve prirodan lijek koji mi je omogućio da se riješim parazita. Prirodna medicina djeluje”, zaključila je u razgovoru za satirički portal Plameni Jazavac.
