Boje li se stariji ljudi smrti? Odgovor je, barem za mlade ljude, pomalo iznenađujući. Naime, istraživanja su pokazala da se ljudi s godinama sve manje boje odlaska s ovoga svijeta. Neki su znanstvenici izmjerili da je strah od smrti zvan tanatofobija najjači u srednjim dvadesetima. Tada, naime, strahujemo sami za sebe.
Kada čovjek zasnuje obitelj i ima odgovornost prema djeci, opet strahuje za vlastiti život, ali prvenstveno zbog osjećaja da mora obaviti zadatak – postaviti potomke “na noge”. Napokon, kada uđe u zrele godine čovjek je svjestan stvari koje je učinio, ali i puta koji mu je preostao. Kraj se vidi jasnije, s manje opterećenja i samim tim je prihvatljiviji. Uostalom, nitko ga nije izbjegao pa je svaki otpor uzaludan.
Jedna naša čitateljica objasnila je to riječima: “Ono čega se stvarno bojite je uskraćivanje prilike da ostarite. Ta je mogućnost daleko veća na 20 nego na 80. S 80 smo već prilično blizu cilja. Uspjeli smo.”
No to ne znači da su osobe treće životne dobi u potpunosti “cijepljene” od tanatofobije koja kao vrsta tjeskobe može značajno narušiti kvalitetu življenja. Bilo da se radi o staroj ili mladoj osobi, razbujali strah od smrti nagriza užitak pa čak i sposobnost življenja života koji je pred nama. Ova tema postaje tim važnija, što je udio starijih osoba u društvu veći.
Čega se stariji zapravo boje?
Konkretnije podatke pronašli smo u istraživanju naslovljenom “Istraživanje straha od smrti kod starijih osoba: pregled literature i empirijsko istraživanje”, a koji je prvotno objavljen 2011. godine u znanstvenoj publikaciji Omega. Missler i suradnici su ispitujući štićenike domova za stare i nemoćne, a u dobnom rasponu od 60 do 96 godina, utvrdili da se stariji ljudi više boje smrti drugih osoba i samog procesa umiranje, nego straha od nepoznatog.
Dokazano je i da se starije osobe više boje smrti bliskih osoba, ako su same lošeg zdravlja i nemoćne. Strah od procesa umiranja bio je povezan s niskim samopoštovanjem, sumnjom u vlastitu svrhu u životu i lošim mentalnim stanjem. Utvrđene su spolne razlike u strahu od smrti: u usporedbi s muškarcima, žene su pokazivale veći strah od smrti voljenih osoba i posljedica vlastite smrti na te voljene osobe.
Neka druga istraživanja pokazala su da su ljudi s višom razinom poniznosti manje zabrinuti zbog vlastite smrti. Ljudi s višom razinom poniznosti osjećaju se manje važnima i spremniji su prihvatiti životno putovanje pa i kraj puta. To znači da je manja vjerojatnost da će imati tanatofobiju.
Djeca vlastite strahove prebacuju na roditelje
Kako bi se razumio ovaj fenomen, provedena je troslojna studija na neterminalnim starijim pacijentima na odjelu za akutnu gerijatrijsku skrb. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su 2017. godine u znanstvenoj publikaciji Frontiers in Medicine.
Istraživanje je naslovljeno “Tanatofobija (strepnja od smrti) kod starijih osoba: problem nesposobnosti djeteta da procijeni stanje tjeskobe od smrti vlastitog roditelja”. Između ostalog, pokazalo je da su starije osobe imale nisku razinu anksioznosti (s ocjenom 4/15 na Templerovoj ljestvici tjeskobe od smrti), ali su njihova djeca postigla višu ocjenu za sebe (6,9/15) i za svoje roditelje (8,9/15). I voditelj istraživanja Gary Sinoff je ustvrdio da je tjeskoba od smrti obično odsutna kod starijih osoba te da se ono uglavnom boje samog procesa umiranja. S druge strane, njihova djeca strahuju od smrti, što prebacuju na svoje roditelje.
Zanimljivo, autor je zabilježio kako zbog navedenog djeca ne žele da im roditelji budu upoznati sa svojim relevantnim zdravstvenim podacima, što je izazov za medicinske radnike koji moraju imati iskrenu i otvorenu komunikaciju sa pacijentima. Sinoff tako zaključuje da je iznimno važno da osoblje bolnica i ustanova za njegu starih i nemoćnih djeci objasni da se njihovi roditelji ne boje same smrti, nego procesa umiranja.
No što ako starija osoba podlegne tanatofobiji?
Simptomi tanatofobije ne moraju biti prisutni cijelo vrijeme. Zapravo, znaci i simptomi ove tjeskobe mogu se primijetiti samo u trenucima kada osoba razmišlja o svojoj smrti ili smrti voljene osobe.
Najčešći simptomi ovog psihološkog stanja su češći napadi panike, povećana tjeskoba, vrtoglavica, znojenje, lupanje srca ili nepravilni otkucaji srca, mučnina, bol u želucu, osjetljivost na vruće ili niske temperature. Kada započnu ili se pogoršaju epizode tanatofobije, osoba može doživjeti nekoliko emocionalnih simptoma. To može biti izbjegavanje prijatelja i obitelji na dulje vrijeme, bijes, tuga, uznemirenost, osjećaj krivnje i uporna briga.
Kako se liječi tanatofobija?
Liječenje anksioznosti i fobija poput tanatofobije usmjereno je na ublažavanje straha i brige. Liječnici i terapeuti će najvjerojatnije prvo posegnuti za razgovorom tijekom kojeg će pacijenta podučiti kako se nositi s neugodnim osjećajima.
Tu je i kognitivna bihevioralna terapija. Ova vrsta liječenja usmjerena je na stvaranje praktičnih rješenja za probleme. Cilj je s vremenom promijeniti obrazac razmišljanja i umiriti um kada se pacijent suoči s razgovorom o smrti ili umiranju.
Neki terapeuti preporučuju i tehnike opuštanja. Meditacija, slike i tehnike disanja mogu pomoći u smanjenju fizičkih simptoma tjeskobe kada se pojave. S vremenom ove tehnike mogu pomoći smanjiti specifične strahove općenito.
I u konačnici, liječnik može propisati lijekove za smanjenje tjeskobe i osjećaja panike koji su česti kod fobija. Međutim, lijekovi su rijetko dugoročno rješenje. Mogu se koristiti kratko vrijeme dok druge terapije ne pokažu rezultate.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “S godinama bolji – Aktivno i zdravo starenje”
