Za blagdane se mnogi osjećaju usamljeno, ali usamljenost nije trajno stanje

Ljudi se međusobno razlikuju po tome koliko socijalnih odnosa žele pa se neke osobe koje žive same osjećaju jako usamljeno, dok su druge zadovoljne svojom razinom socijalnih odnosa i ne osjećaju se usamljeno.

Prema jednoj od definicija, prava usamljenost je neugodan doživljaj koji se javlja zbog nesklada između željene i trenutačne kvalitete ili količine socijalnih odnosa. Srećom, usamljenost nije trajno stanje, već se može mijenjati, što je važno iz perspektive mogućnosti smanjenja problema usamljenosti! Više o problematici doznajte iz našeg intervjua s psihologinjom prof. dr. sc. Anom Butković.

Koji su sve razlozi zbog kojih se osobe starije dobi mogu osjećati usamljeno?

Kao prvi razlozi usamljenosti osoba starije dobi su oni koji dovode do smanjenja količine socijalnih odnosa zbog, primjerice, umirovljenja ili gubitka supružnika i prijatelja. Također, fizički problemi osoba starije dobi, poput problema s kretanjem, vidom i sluhom mogu otežati uspostavljanje i održavanje socijalnih odnosa. Međutim, ljudi se mogu osjećati usamljenima i kad su okruženi drugim ljudima. Tako na primjer suvremeni užurbani život u kojem ljudi imaju sve manje vremena za druženje sa starijim osobama može doprinijeti njihovom osjećaju usamljenosti.

Je li usamljenost rastući problem kod nas i u svijetu, zašto?

Dekada u kojoj smo sad (2021-2030) proglašena je UN-ovom dekadom zdravog starenja, a socijalna izolacija i usamljenost su prepoznati kao prioritetni javno-zdravstveni problem starijih osoba. Glavni razlog je taj što populacija Zemlje postaje sve starija, a u nekim državama čak jedna trećina starijih osoba izjavljuje da je usamljena.

Postoje li neki podaci koliko se starijih ljudi osjeća usamljeno?

U jednom nedavnom istraživanju u Hrvatskoj koje je provedeno na 120 osoba dobi od 60 do 74 godine četvrtina njih se osjećala usamljeno. Međutim, teško je govoriti o brojkama jer usamljenost nije trajno obilježje osobe, a i gotovo svi ljudi se ponekad osjećaju usamljenima. Međutim, kao što sam već napomenula prema različitim izvorima u svakom trenutku postoji veći broj osoba starije dobi koje se osjećaju usamljeno.

Jesu li sve skupine starijih jednako ugrožene? Koje su skupine rizičnije?

Nedavno je provedeno istraživanje o usamljenosti starijih osoba u Međimurskoj županiji koje je pokazalo da je usamljenost bila veća kod žena, starijih osoba te na nekim mjerama usamljenosti kod onih koji žive u vlastitom domaćinstvu u odnosu na dom za starije. U starijoj dobi postotak žena prema zadnjem popisu stanovništva je 25,3%, a muškaraca 19,4%. Prosječni životni vijek muškaraca je 75 godina, a žena 81 godinu što ujedno znači da među ženama starije dobi vjerojatno ima i više onih koje su izgubile partnere.

Osim toga, žene su u prosjeku više orijentirane na ljude, a manje na stvari od muškaraca zbog čega je moguće da ih smanjena količina i kvaliteta socijalnih odnosa više pogađa, odnosno doprinosi doživljaju usamljenosti. Život u domu za starije može pružiti više prilika za ostvarivanje novih socijalnih odnosa i doprinijeti smanjenju doživljaja usamljenosti, ali opet naglašavam da postoje razlike među ljudima i da će nekim starijim osobama više odgovarati život u vlastitom domaćinstvu.

Je li uočena neka razlika u broju usamljenih ljudi u gradu odnosno na selu? Ako da, koji su razlozi?

U Hrvatskoj nema puno istraživanja, ali ona koja jesu uspoređivala usamljenost starijih osoba u gradu i selu, nisu pokazala da postoje razlike u usamljenosti. Razlike su pronađene samo s obzirom na to jesu li osobe živjele same ili sa supružnikom. Međutim, u literaturi se navodi kako je usamljenost zastupljenija što su osobe starije, žive u gradu te ženskog spola.

Imamo li dovoljno programa kroz koje se nastoji suzbiti odnosno smanjiti problem usamljenosti starijih? Koji su to programi?

Ne znam da postoje neki kontinuirani programi koji se bave usamljenosti starijih osoba kod nas. Inače se programi koji žele smanjiti problem usamljenosti starijih osoba bave poboljšanjem socijalnih vještina, povećanjem socijalne podrške, proširenjem mogućnosti za uspostavljanje socijalnog kontakta i promjenom neadaptivnih razmišljanja u kontekstu socijalnih odnosa (npr. stalni doživljaj prijetnje).

Kako si starije usamljene osobe mogu i same pomoći?

To dosta ovisi o tome kakvo im je fizičko zdravlje. Kod starijih osoba koje se mogu samostalno kretati, uključivanje u aktivnosti koje pružaju mogućnosti upoznavanja novih osoba i uspostavljanja novih socijalnih odnosa mogu biti dobar prvi korak. Postoje različiti tečajevi i radionice za umirovljenike, ali naravno njihova dostupnost varira u različitim dijelovima Hrvatske. Veći problem postoji kod osoba starije dobi koje zbog problema s fizičkim zdravljem teže mogu doći u kontakt s drugim ljudima. Digitalna tehnologija može biti od pomoći u tim slučajevima, ali većini osoba starije dobi prvo trebaju osnovna tehnička znanja za korištenje potrebne tehnologije.

Nosi li dugotrajna usamljenost i zdravstvene probleme? Koji su problemi kod starijih najčešći?

Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti usamljenost i socijalna izolacija nose sa sobom povećani rizik ranije smrti, demencije, srčanog i moždanog udara te depresije. I iz tog razloga važno je pokušati smanjiti usamljenost starijih osoba.

Kako prepoznati usamljenu osobu u svojoj okolini? Kako kao pojedinci svi možemo pomoći starijim usamljenim osobama?

Budući da je usamljenost doživljaj osobe, važna je komunikacija. Znamo da je s jedne stane korištenje mobitela i digitalne tehnologije općenito otvorilo mogućnosti komuniciranja s osobama koje nam i nisu fizički blizu, ali s druge strane ljudi su sve češće više usmjereni na svoje mobitele nego na ljude koji su oko njih. Dolazak blagdana nas sve čini osjetljivijima za potrebite skupine, ali važno je napomenuti da je pomoć starijim usamljenim osobama potrebna tijekom cijele godine.

Božićni su blagdani pred vratima, to je za usamljene ljude često najteže razdoblje u godini. Je li baš sada vrijeme da odlučimo nekome pomoći? Kako?

Mislim da je dobro vrijeme za donošenje odluke da ćemo nekome pomagati tijekom cijele godine, ne samo za vrijeme blagdana. Na primjer tjedni razgovor s osobom starije životne dobi koja je proživjela već različite stvari u životu može se pokazati korisnim i za našu vlastitu dobrobit, a sigurno može pomoći smanjenju doživljaja usamljenosti kod te osobe.

Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.