Danas je svega desetak ulica i trgova u Zagrebu nazvano po ženama, kad isključimo književne likove. U četvrti Črnomerec još nema niti jedne.
“U isto vrijeme, neke ulice nose nazive po osobama koje su djelovale i koje se povezuju s najmračnijim razdobljem naše povijesti. Odlučili smo barem malo doprinijeti ispravljanju te nepravde”, stoji u objavi koju su objavili vjećnici Gradske četvrti Črnomerec iz platforme Možemo na stranici Črnomerec je naš.
“Na 20. sjednici VGČ Črnomerec donijeli smo zaključak o preimenovanju četiri ulice na području naše četvrti koje nose nazive po istaknutim pripadnicima režima Nezavisne Države Hrvatske (Franje Nevistića, Ivana Oršanića, Srećka Karamana i Branka Klarića). Odlučili smo te ulice nazvati po našim istaknutim dramskim umjetnicama te smo dali pet mogućih prijedloga za zamjenske nazive Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Gradske skupštine”, navode.
Predložene su Mia Oremović, hrvatska glumica; Božena Begović, hrvatska glumica, kazališna djelatnica, književnica i prevoditeljica; Božena Kraljeva, hrvatska glumica; Eliza Gerner, hrvatska glumica; Sidonija Erdődy (udana Rubido), prva hrvatska operna primadona.
Tko su Nevistić, Oršanić, Karaman i Klarić?
Franjo Nevistić bio je pravnik i publicist. Doktorirao je na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1940. godine. Nakon uspostave NDH bio je tajnik u kabinetu ministra pravosuđa i bogoštovlja. Od prosinca 1944. bio je tajnik Sveučilišnoga stožera u Zagrebu, a od siječnja 1945. glavni urednik tjednika Spremnost. Emigrirao je u svibnju 1945; nakon boravka u Grazu i Rimu, 1947. je otišao u Argentinu. Sudjelovao je u izdavaštvu hrvatske političke emigracije.
Ivan Oršanić bio je političar i publicist. U NDH je bio državni tajnik za promidžbu i zapovjednik Ustaške mladeži. U svibnju 1945. otišao u emigraciju. 1951. godine u Buenos Airesu osnovao je Hrvatsku republikansku stranku i pokrenuo političku reviju Republika Hrvatska.
Srećko Karaman bio je pravnik i pjesnik. Studij prava završio je u Zagrebu 1936. Za rata je radio kao upravni službenik u Dalmaciji. Svjedočio je pokolju na Bleiburgu, no uspio je pobjeći partizanima. Englezi su ga zarobili kod Afragole u Italiji, ali je i njima uspio pobjeći. 1947. godine otišao u Argentinu. Živio je kao mornar na rijekama La Plata i Paraná, pa kao službenik u građevinskom poduzeću u Buenos Airesu. U emigraciji je pisao prozu i poeziju.
Branko Klarić bio je učitelj i pjesnik iz Jesenica. Između ostalih, pisao je pjesme koje slave Antu Pavelića i ustaški pokret. Ubijen je na Bleiburgu.
