Zateknete li se ponekad kako tumarate od frižidera do smočnice pa natrag? Čak i kad niste gladni, jedete jer vam to izaziva ugodu? Zvuči kao da patite od “usamljenih usta”.
Za one koji ne znaju, kuchisabishii je jedinstvena japanska riječ koja doslovno znači “usamljena usta”, a možemo je opisati kao čežnju da se nešto stavi u usta. Mnogi ovu potrebu uspoređuju s dječjom potrebom za dudom-varalicom te kažu da su je osvijestili za vrijeme pandemijskog lock-downa.
U Hrvatskoj nemamo tako maštovitu riječ ni opis za ovu pojavu koju najčešće opisujemo kao “jedenje iz dosade” ili “jedenje zbog stresa”. Da ne bi bilo zabune, poznavatelji japanske kulture i jezika upozoravaju da “usamljena usta” ne treba poistovjetiti s ovisnošću o hrani ili kompulzivnim prejedanjem.
Neki znanstvenici pak smatraju da bi trebalo istražiti jesu li “usamljena usta” genetski uvjetovana. Naime, mozak mnogih ljudi ne registrira učinkovito sitost i povećava želju za masnom hranom pa postoji hipoteza da je to mogući uzrok kuchisabishiija.
