Aktivno starenje je puno više od puke tjelovježbe, važno je za društvo koliko i za pojedinca

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), aktivno starenje je proces optimiziranje prilika za zdravlje, participiranje i sigurnost, a sve kako bi se poboljšala kvaliteta života tijekom samog procesa starenja.

Sam koncept aktivnog starenja SZO je prihvatio u kasnim devedesetim godinama 20. stoljeća kao inkluzivniji i širi pojam od korištenog pojma “zdravo starenje.“ Koncept se bazira na priznavanju ljudskih prava starijih osoba na neovisnost, sudjelovanje u društvu, dostojanstvo, skrb i samoispunjenje.

Aktivno starenje, navodi SZO, odnosi se kako na pojedinca, tako i na društvo. Ljudima pomaže da shvate svoje potencijale za fizičku, društvenu i mentalnu dobrobit. Usmjerava pojedince da sudjeluju u društvenim procesima u skladu sa svojim potrebama, željama i mogućnostima. Istovremeno im osigurava adekvatnu zaštitu, sigurnost i skrb kada im je nužna pomoć. 

Kako to tumači krovna svjetska zdravstvena organizacija, “aktivno” se odnosi na neprekidno sudjelovanje u društvenim, ekonomskim, kulturnim, duhovnim i građanskim stvarima te ga ne treba tumačiti kao puko sudjelovanje na tržištu rada, što je samo jedan od aspekata aktivnog starenja.

Stariji građani su bogatstvo

Naime, aktivno starenje je i jedan od ključnih ciljeva Europske komisije (EK), pogotovo u svjetlu starenja stanovništva, sve većih troškova zdravstvene skrbi za starije i visoke cijene neosmišljenog starenja. Prema dokumentima EK, aktivno starenje obuhvaća dug aktivan život, kasniji odlazak u mirovinu te radna mjesta prilagođena dobi radnika. Aktivno starenje u svim svojim tumačenjima podrazumijeva obavezno korištenje raznovrsnog društvenog kapitala akumuliranog u starijim građanima.

Zdravlje nije samo odsustvo fizičke bolesti

Stariji umirovljeni građani, kao i oni bolesni te oni koji imaju razne vrste invaliditeta, i dalje mogu aktivno pridonositi svojim obiteljima, vršnjacima, društvu i državi, napominje SZO. Aktivno starenje teži produljenju očekivanog životnog vijeka i same kvalitete života za sve ljude tijekom procesa starenja. Uključujući ranjive osobe, osobe s invaliditetom i one koji trebaju posebnu društvenu skrb.

Samo zdravlje prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije podrazumijeva fizičku, mentalnu i društvenu dobrobit. Zbog toga je u politikama koje promiču aktivno starenje društveno jednako važno kao i puko fizičko manifestiranje zdravstvenog statusa.

Samostalnost i pokretljivost

Očuvanje neovisnosti i autonomnosti je jedan od ključnih ciljeva aktivnog starenja, kako za pojedinca, tako i za donositelje politika. Starenje se stavlja u odnos s drugima; prijateljima, kolegama, susjedima, rodbinom. Napose, starenje se kontekstualizira i u međugeneracijske odnose, kao odnos davanja i primanja. Jer jučer smo bili djeca, danas smo odrasli ljudi, a sutra ćemo biti bake i djedovi, objašnjava SZO u predloženom okviru za donošenje politika aktivnog starenja.

Temelje ovom konceptu udario je američki kemičar i fizičar Robert James Havighurst ( 1900. – 1991.), prosvjetitelj i stručnjak za ljudski razvoj i starenje. Havighurst je, naime, postavio teoriju prema kojoj dobrobit starijih ovisi o njihovoj aktivnosti. Drugim riječima, uspješno starenje ovisi o tome koliko je osoba uspjela održati aktivnost kroz svoje zrele godine.

Hrvatski model aktivnog starenja

“Funkcionalna sposobnost pojedinog aktivnog sedamdesetogodišnjaka može biti toliko očuvana da se ne razlikuje od funkcionalne sposobnosti pedesetpetogodišnjaka“, navodi Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar koji je izdao 14 uputa za aktivno, zdravo i produktivno starenje po takozvanom hrvatskom modelu.

1. Starost nije bolest nego normalna fiziološka pojava i sigurna budućnost svakog čovjeka ovisna o genomu starenja i primjeni pozitivnog zdravstvenog ponašanja tijekom starenja. Stalna tjelesna aktivnost od mladosti do duboke starosti uključuje svakodnevne vježbe disanja i vježbe mišića dna zdjelice zbog sprječavanja nevoljnog mokrenja.

2. Stalna psihička aktivnost – doživotno učenje i stjecanje novih vještina i znanja.

3. Pravilna prehrana za starije od 65 godina, kalorijska dnevna vrijednost unosa hrane u pravilu ne veća od 1.500 kalorija s obzirom na smanjenje bazalnog metabolizma u starijih osoba te unos do dvije litre dnevno nezaslađene tekućine, koja uključuje juhe i variva.

4. Pravilna prehrana za starije od 65 godina uključuje redovito uzimanje povrća i voća, ribe, bijelog mesa bez kožice; smanjeni unos “5b” u hrani (bijelo brašno, bijeli šećer, bijela riža, sol, mast). Poželjno je hranu pripremati u pravilu lešo i bez zaprške, izbjegavati pohanu i prženu hranu te uzimati dnevno jedan decilitar crnog vina uz obrok.

5. Sprječavati debljinu osobito u ranijoj starosti te pothranjenost u dubokoj starosti.

6. Nepušenje i neovisnost o lijekovima, alkoholu, opijatima, crnoj kavi i drugim sredstvima ovisnosti.

7. Produljenje radnog vijeka ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i specifičnosti zanimanja, stalna radna aktivnost i nakon umirovljenja.

8. Optimistično življenje – smijati se i biti što vedriji. Ne kriviti druge za vlastite neuspjehe, širiti optimizam za obitelj, mlade i za druge starije, okoliš življenja te za posao koji se obavlja.

9. Prijenos umijeća, znanja, radnog i životnog iskustva na mlađe i druge starije.

10. Seksualna aktivnost kao sastavnica ljubavi ne poznaje dobnu granicu.

11. Izbjegavanje osamljenosti i depresije, razvijanje komunikacije, vježbanje prilagodbe na stresne događaje.

12. Osobna i okolišna higijena, higijena i sanacija zubi i zubala, redovito obrezivanje noktiju na rukama i nogama. Uklanjanje barijera, kliznih i mokrih površina u kući i okolišu radi sprječavanja padova i ozljeda.

13. Neprihvaćanje predrasuda i neznanja o starenju i starosti kao bolesti, nemoći i ovisnosti o drugima (samo svaka peta starija osoba ovisna je o tuđoj skrbi zbog funkcionalne onesposobljenosti).

14. Pridržavanje uputa liječenja i uzimanja lijekova pod nadzorom liječnika.

Smjernice Vijeća Europe

Vijeće Europe je još 2012. godine usvojilo Smjernice za aktivno starenje i međugeneracijsku solidarnost, a koje su svojevrsne natuknice za prilagodbu nacionalnih politika članica Europske unije.

Rad

U području rada smjernice predviđaju omogućavanje usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja za osobe svih dobi kako bi mogle sudjelovati na tržištu rada i konkurirati za kvalitetne poslove. Navodi se i promoviranje zdrave radne okoline kako bi radnik mogao što duže ostati radno aktivan i zapošljiv. Predviđa se donošenje strategija koje će omogućiti poslove sukladne radnikovim mogućnostima u kontekstu starenja. Samim time izbjegava se i štetno (pre)rano umirovljenje. Među važnijim točkama je i sprječavanje diskriminacije temeljem životne dobi na način da se dob radnika ne tumači kao ključni faktor njegove zapošljivosti na nekom radnom mjestu. Savjetuje se i prilagodba sustava na način da kroz povlastice i poreze stimulira što duži ostanak radnika na radnom mjestu. Posebno se naglašava transfer znanja i potreba kapitaliziranja vještina i stručnosti starijih radnika kroz mentorstvo i formiranje radnih timova koji će se sastojati od mladih i starih radnika.

Društvo

U području društvene participacije, smjernice Vijeća Europe predviđaju sigurnost prihoda koji moraju biti adekvatni kako bi starija osoba sačuvala nezavisnost i živjela u dostojanstvu. Također se predviđa i borba protiv društvene isključenosti kroz omogućavanje sudjelovanja u kulturnim, političkim i društvenim aktivnostima. Državama se sugerira i poticanje seniorskog volontiranja, stvaranja boljeg okruženja za volonterske aktivnosti starijih, uklanjanje postojećih prepreka kako bi stariji građani korištenjem kompetencija, vještina i iskustva mogli pridonijeti društvu. I cjeloživotno učenje je važna točka pa se potrebnim navodi osiguravanje mogućnosti za učenje, pogotovo u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Stariji se, dakako, ne bi smjeli ni isključivati iz donošenja odluka, pogotovo kada se radi o odlukama koje izravno utječu na njihov život.

Samostalnost

U segmentu samostalnog življenja, između ostalog, navodi se promocija zdravlja i sprječavanje bolesti, poduzimanje mjera koje će maksimizirati godine provedene u zdravlju za muškarce i žene, a koje će smanjiti rizik od ovisnosti o drugima. Vijeće Europe tako savjetuje omogućavanje fizičkih i mentalnih aktivnosti  prilagođenih kapacitetima starijih građana. Savjetuje se i prilagodba smještaja te osiguravanje usluga kako bi stariji građani s oštećenim zdravljem mogli živjeti sa što višom razinom neovisnosti. Pri tomu je važan dostupan i cjenovno prihvatljiv javni prijevoz koji uz to mora biti siguran za starije osobe.

Što Hrvatska čini?

Unatrag nekoliko godina, Hrvatska bilježi ekspanziju besplatnih programa koji promoviraju i omogućuju aktivno starenje; od raznih umjetničkih radionica i učenja stranih jezika do sportskih aktivnosti prilagođenih polaznicima. Većina tih programa financira se iz fondova Europske unije koja je prepoznala važnost koncepta aktivnog starenje o kojem, možemo to slobodno reći, ovisi budućnost kontinenta.

Što se radnog aspekta tiče, umirovljenicima koji žele raditi u mirovini, uglavnom je omogućen rad, na polovinu ili cijelo radno vrijeme. Izmjene Zakona o radu, prema informacijama koje su iscurile u javnost, trebale bi izbrisati dobnu granicu nakon koje se poslodavci mogu lako riješiti ostarjelih radnika te će odlazak u mirovinu, nakon određene dobi, biti odluka samog radnika.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.