Belgijska neprofitna organizacija The Media & Learning Association ističe da su ljudi stariji od 65 godina zanimljivi istraživačima medijske pismenosti, ali i skupina na koju se valja fokusirati kada je riječ o medijskom opismenjavanju. U velikom dijelu, radi se o ljudima koji nisu za svojeg školovanja imali prilike učiti medijsku pismenost. Za njihova života dogodila se internetska revolucija, mediji su promijenili ćud, a oni nisu bili u potpunosti pripremljeni za odgovorno prihvaćanje nastalih promjena.
I dok se u Hrvatskoj ta skupina građana smatra “izgubljenom” u smislu medijskog opismenjavanja, neke druge europske zemlje, poput Finske, u svojim službenim politikama medijskog opismenjavanja ističu kako baš “svatko ima pravo na široku i smislenu medijsku pismenost”. No, čak i u Hrvatskoj se stvari ipak mijenjaju. No prije no što vam kažemo kako se mijenjaju, utvrdimo osnovne pojmove.
Što je medijska pismenost?
Postojeći dokumenti i istraživanja medijsku pismenost definiraju kao sposobnost upotrebe, razumijevanja i stvaranja medijskog sadržaja u različitim kontekstima. Ono na što neka istraživanja upozoravaju je da starije osobe imaju uočljiv manjak pismenosti kada je riječ o digitalnim medijima.
Primjerice, neki se ne znaju služiti digitalnim alatima države poput e-građana i srodnih sustava. Mnogi ne znaju prepoznati lažne vijesti na koje nailaze na internetu ili ne razumiju internetsko oglašavanje; ne razlikuju plaćene reklame od stvarnih novinarskih priloga. Posebno je zamjetan nedostatka znanja oko toga kako razne (globalne) tvrtke prikupljaju i obrađuju podatke korisnika internetskih servisa, dok se u pandemiji pokazalo kako mnogi ne znaju procijeniti vjerodostojnost informacija o zdravstvenim rizicima, a koje su objavljivali brojni portali.
Ono što je uočljivo je i da stariji ljudi koriste tek nekoliko mogućnosti koje im internet nudi. U hrvatskim uvjetima to je mahom svedeno na praćenje društvenih mreža, komentiranje medijskih objava (često puta bez otvaranja i čitanja priloga) i komunikaciju s obitelji putem raznih chat i video aplikacija. Provjera činjenica i pretraživanje relevantnih i javno dostupnih baza podataka, za sada su tek puste želje.
Lažne vijesti i dezinformacije
No osim što medijska nepismenost vodi do banaliziranja javnog prostora, ona predstavlja i realnu opasnost, posebice kada su u pitanju lažne vijesti i zavaravajući sadržaji. Europska komisija je u ožujku 2018. godine objavila istraživanje koje je pokrilo 28 država, a prema kojem čak 83 posto ispitanika lažne vijesti i dezinformacije smatra prijetnjom demokraciji. S obzirom da se radilo o predpandemijskom istraživanju, briga se posebno iskazivala u području utjecaja na izbore i politike prema migrantima.
Uz to, pokazalo se da ispitanici najviše vjeruju tradicionalnim medijima poput radija (70 posto), televizije (66 posto) i tiska (63 posto). Najmanje se vjerovalo društvenim mrežama i online video servisima; 26 i 27 posto.
Alarmantno stanje u Hrvatskoj
Medijski biotop je u Hrvatskoj ipak je znatno opasniji od onoga što europski prosjek sugerira. Jer Hrvatska pokazuje znatno odstupanje od iskazanih prosjeka kada se radi o najnepouzdanijim izvorima informiranja. Čak 43 posto ispitanika vjeruje video podkastima i video servisima (npr. Youtube) dok je čak 40 posto ispitanika kazalo kako društvenim mrežama vjeruje u potpunosti ili im uglavnom vjeruje.
foto: RUN 4 FFWPU/Pexels
U nešto ranije spomenutoj Finskoj, 31 posto ispitanika vjeruje video podkastima i video servisima, dok društvenim mrežama vjeruje 33 posto Finaca.
U Švedskoj su ispitanici još kritičniji. Video podkastima i video servisima vjeruje 25 posto ispitanika. Isti je udio onih koji apsolutno ili uglavnom vjeruju onome što pročitaju na društvenim mrežama.
Problem je prepoznat
Kada govorimo o medijskoj (ne)pismenosti starijih osoba, najčešće se citira takozvana Princetonska studija, a koja je analizirala lažne vijesti koje su širile tijekom američke predsjednike kampanje 2016. godine. Znanstvenici s Princetona su utvrdili da će takve vijesti čak sedam puta češće podijeliti osobe koje su starije od 65 godina i koje se identificiraju kao konzervativci. Ipak, znanstvenici tvrde da ovu pojavu ne treba tumačiti ideološkim ključem, već činjenicom da je tijekom predsjedničke kampanje 2016. godine bilo proizvedeno značajno više lažnih vijesti o Hillary Clinton nego o Donaldu Trumpu.
Sa svjetlije strane, veseli informacija da 90 posto korisnika društvenih mreža zapravo ne sudjeluje u širenju toksičnih objava s portala koji ih planirano plasiraju.
Znanstvenici su objasnili da njihova otkrića sugeriraju da je stupanj digitalne pismenosti povezan s dobi te da treba učiniti više kako bi se starije osobe naučilo kako pravilno koristiti društvene mreže i općenito internet.
Starenje i lažne vijesti
Fenomen nerazlikovanja pravih od lažnih vijesti, ističu znanstvenici Sveučilišta Floride ostavlja ozbiljne posljedice na fizičko i emocionalno zdravlje te na financijsku stabilnost, pogotovo kada je riječ o starijim osobama koje raspolažu nekretninskim ili financijskim kapitalom pa njihove odluke imaju i dalekosežne posljedice. No znanstvenici s ovog sveučilišta tvrde da stanje medijske pismenosti među starijima nije toliko alarmantno kao što tvrde njihove kolege s Princetona.
Zato su postavili istraživanje kako bi utvrdili je li prijemčivost na lažne vijesti uvjetovana starošću osobe koja se izlaže takvim sadržajima. Istraživanje je provedeno od svibnja do listopada 2020. godine. S jedne strane, ispitanici su bili studenti, a s druge osobe stare od 61 do 87 godina. Ispitanici su trebali procijeniti istinitost 12 članaka, među kojima su bile objave o COVID-u. Od toga je šest članaka nudilo takozvani fake news.
Rezultati su pokazali da lažne vijesti podjednako uspješno otkrivaju i stari i mladi. Zabrinjavajuće, obje su skupine teže otkrivale fake news među vijestima o COVID-u u usporedbi s lažnim vijestima drugih kategorija.
Također, u analizi rezultata ispitanika unutar skupine treće životne dobi, pokazalo se da iznad 70. godine ipak pada mogućnost detektiranja lažnih vijesti, što je opravdano s time da se u toj dobi gubitak kognitivnih funkcija ne može više kompenzirati akumuliranim znanjem i životnim iskustvom. “To je visokorizična populacija čije pogrešne odluke mogu imati teške posljedice, ne samo za njih same, već i za društvo u cjelini”, kazala je Natalie Ebner, profesorica psihologije i koautorica ove studije.
Što se čini u Hrvatskoj?
Značajne napore u medijskom opismenjavanju mladih u Hrvatskoj poduzima Agencija za elektroničke medije (AEM). A ove je godina učinila značajan iskorak u opismenjavanju starijih sugrađana. Upravo je njima posvećen priručnik Vodič za srebrne surfere na četrdesetak stranica koji je objavljen na stranicama medijskapismenost.hr.
Priručnik obrađuje nova tehnološka dostignuća u medijima, prevare, lažne i obmanjujuće oglase na internetu, dezinformacije i lažne vijesti, montaže fotografija, audio i videosnimaka. Donosi i savjete, upute i smjernice za korištenje novih medija, mali rječnik novomedijskih pojmova te desetak praktičnih vježbi i zadataka namijenjenih prvenstveno starijim osobama.
“Nekoliko recentnih istraživanja u SAD-u i Europi u protekle tri godine pokazalo je kako starije osobe šire dezinformacije i lažne vijesti čak četiri do sedam puta više nego mlađe. Jedan od osnovnih razloga je upravo nedovoljno poznavanje tehnologije i načina funkcioniranja novih medija. Stoga se, ali i iz drugih razloga, ovakav priručnik pokazao kao iznimno potreban”, kazao je za Hinu Tomislav Levak, medijski analitičar i predavač na osječkoj Akademije za umjetnost i kulturu i autor priručnika napisanog u suradnji s novinarkom Nefretetom Zekić Eberhard.
„Radi se o prvoj medijskoj publikaciji te vrste u Hrvatskoj, ali i šire, čiji je cilj medijsko obrazovanje i opismenjavanje osoba starije životne dobi, što dokazuje koliko je potrebna. Većina aktivnosti Agencije za elektroničke medije u području medijskoga opismenjavanja usmjerena je djeci i mladima. Ovime zaokružujemo praktički sve generacije”, istaknuo je na predstavljanju e-priručnika ravnatelj AEM-a Josip Popovac.
foto: Sandro Bura
U javnosti je percipirana i aktivnost europarlamentarca Tonina Picule iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu koji tvrdi: “Osobe treće životne dobi prečesto su u Hrvatskoj zanemarene, kako u sustavu skrbi, tako i u medijima.”
Upravo je ovaj bivši ministar vanjskih poslova prošle godine predstavio projekt Hodalica kroz lažne vijesti u sklopu kojeg je sa suradnicima obilazio umirovljeničke domove kako bi održavao predavanja na temu medijske pismenosti i prepoznavanja lažnih vijesti.
Ipak, ne generalizirati oko tehnologije!
EuroDIG (European dialogue on Internet Governence) osnovan je 2008. godine i predstavlja otvorenu platformu koju čine predstavnici europskih vlada i drugih organizacija te stručnjaka za internet, a koja organizira godišnje konferencije. Cilj je otvarati rasprave i donositi smjernice vezane uz novodektirane probleme koje donosi uvezivanje interneta i društva. Upravo je te 2018. godine, kada je i provedeno spomenuti istraživanje Europske komisije, EuroDIG konferenciju posvetio takozvanim srebrnim surferima. S nje su odaslane ključne poruke koje bi nas trebale spriječiti u mogućim negativnim generalizacijama, kada je riječ o korisnicima interneta u trećoj životnoj dobi.
- Nisu svi seniori neskloni tehnologiji, neki od njih su stvarali ono što danas zovemo internetom
- Sigurnost i dostupnost su najistraženija područja. Kada se radi o srebrnim surferima, u obzir treba uzimati ne samo godine, već i rodne, geografske i socioekonomske faktore. Učenje medijske pismenosti u trećoj dobi treba početi sa osvještavanjem, a potom trebaju uslijediti digitalni alati bazirani na individualnom pristupu.
- Generacije nisu izolirane, a mlađi bi trebali motivirati starije na korištenje tehnologije i poboljšanje vještina. Otpor koji stariji pokazuju prema ovakvom učenju čini ih ranjivijim.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
