Ova je godina započela i završila s neizvjesnim izborima. Novinari su dežurali pred zatvorom Remetinec, a građani su po prvi puta osjetili strah od tzv. Islamske države. Dogodilo se i novo ubojstvo u mafijaškom stilu, piše Deutsche Welle.
Predsjednica – studentica
Početak 2015. godine označila je smjena na Pantovčaku. Novoizabrana hrvatska predsjednica iz redova HDZ-a tijesnom je većinom smijenila Ivu Josipovića iza kojega je stajao SDP. Prvu godinu vladavine Kolinde Grabar-Kitarović obilježilo je konstantno neslaganje s vladom premijera Milanovića koji je ulogu predsjednice u svakoj prilici minorizirao. Iako je još tijekom kampanje najavila kako će predsjedničku rezidenciju zamijeniti jeftinijom i građanima bližom lokacijom u Visokoj ulici, ured predsjednice i danas posluje na istoj adresi, a ovog se predizbornog obećanja skoro više nitko ne sjeća. Predsjednica je pred kraj godine upisala doktorski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu što je izazvalo podijeljene reakcije u javnosti. Dok su joj jedni zamjerali što cijelo svoje vrijeme neće posvetiti vođenju države, drugi su u tome vidjeli izvrsnu promociju i fakulteta i obrazovanja.
Savska 66
Prosvjedni šator koji je dio branitelja postavio pred resornim ministarstvom dočekat će i drugu Novu godinu na istom mjestu. Iako su opetovano tražili smjenu ministra branitelja Predraga Matića i njegovih pomoćnika, koji su ih navodno uvrijedili, to se nije dogodilo. I dok su građani raspravljali jesu li samostalni u svojim postupcima ili iza svega stoji u to vrijeme oporbeni HDZ, prosvjednici su došli do Markova trga na kojem su se sukobili s policijom i potražili utočište u Markovoj crkvi. Ružni prizori napada na policajce utjecali su na stav javnosti pa je šator prestao biti tema s kojom su započinjale vijesti. Vođe prosvjednika, čiji se broj s vremenom smanjio, u prosincu su poslali poruku da će šator razmontirati, jer „nemaju s kime pregovarati“,no u međuvremenu su se predomislili. Na ulaz u šator postavljena je bista prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a preostali prosvjednici će pričekati novog ministra iz HDZ-ove koalicijske vlade čije ime bi trebalo biti poznato najkasnije za mjesec dana.
Slovenska žica uvrijedila Hrvate
Nakon prvotnog nesnalaženja s izbjegličkim valom koji je Hrvatsku pogodio u rujnu, vladajući su organizirali diskretan i efikasan prihvat migranata i njihov još efikasniji transport prema zapadu Europe. I to sve o državnom trošku koji će, velikim dijelom, biti refundiran iz europske blagajne. Prvotnu oštru retoriku između Zagreba i Beograda zamijenila je suradnja, pri čemu je malo tko očekivao da će Slovenija, po uzoru na Mađarsku, postaviti žilet-žicu na granicu s Hrvatskom. Kažu, zbog preusmjeravanja izbjeglica na legalne prijelaze. I to sve u trenutku kada se izbjeglice organizirano i dogovorno transportiraju preko granice. „Ako nemate odluku da ćete pucati, nikakva žica neće pomoći. Mađari imaju takvu odluku. Slovenci mogu staviti zidove, žicu, sve ostalo, ali dok ne preuzmu odgovornost da kao europska zemlja pucaju na one koji im prelaze žicu, to je uzaludno“, izjavio je za Deutsche Welle hrvatski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Za sada su na žici stradale samo divlje životinje koje razrezane i zapletene u nju krvare do smrti.
Arbitraža koju Hrvatska više ne želi
Hrvatska i Slovenija svoje pogranične probleme neće riješiti arbitražom. Postalo je to jasno nakon što su u srpnju objavljene snimke razgovora slovenskog člana arbitražnog suda u Hagu Jerneja Sokolca i slovenske zastupnice pred sudom Simone Drenik. U njemu su se prenosile povjerljive izjave predsjednika Suda Gilberta Guillaumea iz kojih se moglo zaključiti da je odluka već donesena. Hrvatska je to doživjela kao neki vid korupcije, izjavio je za DW akademik Davorin Rudolf . Zbog toga se Zagreb jednostrano povukao iz postupka, dok Ljubljana od njega ne odustaje. Bila je ovo jedinstvena situacija u kojoj je Milanovićeva vlada dobila apsolutnu potporu Sabora. Problem granice je postao još vidljiviji nakon što je Slovenija postavila „protumigrantsku“ žicu na teritorij koji pripada Hrvatskoj. Kažu, granicu ionako treba utvrditi arbitražni sud.
Ubojstvo Tomislava Salopeka u Egiptu
Ubojstvo Tomislava Salopeka u kolovozu prvi je puta izravno suočilo Hrvatsku s okrutnošću takozvane Islamske države. Snimka Salopeka, izaslanog radnika u Egiptu, u narančastom kombinezonu kako kleči pred teroristom naoružanim nožem, zgrozila je javnost. Ni organizirane molitve, ni diplomatske akcije, ni oružane operacije u kojima su stradale dvije osobe, nisu spasile ovog geodeta iz Valpova koji je u inozemstvu zarađivao kruh za svoju obitelj. Od samog početka u cijelom je slučaju bilo malo optimizma. Naime, otmičari su za oslobađanje skromnog tridesetogodišnjaka i oca dvoje djece od egipatskih vlasti tražili oslobađanje žena osumnjičenih i osuđenih za terorizam.
Ubojstvo u mafijaškom stilu na periferiji
Nepoznati napadači na motorima su u Sesvetama dočekali i ubili Vinka Žuljevića Klicu kojega se sumnjičilo da pripada zagrebačkom podzemlju, ali mu to nikada nije dokazano. Okružili su ga, izvukli iz automobila, izrešetali i pobjegli. Prvo je to ubojstvo u mafijaškom stilu nakon što je 2008. godine podmetnutom bombom ubijen izdavač Ivo Pukanić. Klica je bio umirovljeni časnik HVO-a i najbliži suradnik Vjeke Sliška, kralja poker-aparata, koji je ubijen u središtu Zagreba početkom 2001. godine. Svjedočio je na suđenju takozvanoj zločinačkoj organizaciji. Ubijen je dok se tog svibanjskog jutra vraćao s nedjeljnog bogoslužja.
Propala tužba za genocid
Međunarodni sud pravde je u veljači odbacio hrvatsku tužbu i srpsku protutužbu za genocid. Hrvatska, obrazloženo je, nije dokazala da je Srbija imala namjeru genocida. Ipak, sud je utvrdio da je Hrvatska bila žrtva te da postoje zločini za koje se ne može ukinuti odgovornost. „Ali sada se postavlja pitanje tko je kriv, ako znamo da je sve što je imala JNA, njezino naoružanje, bezvrijedna oprema i ono što je najvrjednije – arhiva, završilo u Beogradu? Srbija je ekskluzivni vlasnik svega, a mi smo došli do toga da nitko nije kriv“, komentirao je za DW povjesničar Davor Marijan navodeći kako nema nikakve dvojbe da je za zločine u Vukovaru i Škabrnji odgovorna JNA koja je de facto, ali ne i de iure, bila srpska vojna sila. Presuda će bitno utjecati i na postupak traženja ratne odštete od Srbije, a od koje Zagreb nije odustao.
Mamić ušao i izašao iz pritvora
Zatvor Remetinec i ove je godine ugostio nekoliko važnih osoba iz javnog života. U njega je dva puta ulazio izvršni direktor Dinama Zdravko Mamić, kako ga mnogi zovu, neokrunjeni kralj nogometne močvare. Tereti ga se da je sa sinom Mariom i suosumnjičenima izvlačio novac iz Dinama preko računa off shore tvrtki. Spominju se i mutni poslovi iz 2004. godine kojima je navodno „zamračeno“ deset milijuna eura i pola milijuna funti. Iako se živopisni Mamić brani sa slobode, ne smije obavljati dužnost u Dinamu, a ne smije ni kontaktirati sa svjedocima među kojima je i njegov brat Zoran Mamić, Dinamov trener. U zatvoru je, kaže, stekao prijatelje, no nezadovoljan je hranom i smještajem iz 18. stoljeća. Zabilježio je Mamić i jednu pobjedu. Naime, poništena je presuda koja je njegov ugovor s nogometašem Eduardom da Silvom proglasila lihvarskim. Sud tako smatra da je Mamić imao svako pravo od Da Silve tražiti najprije 50 posto, pa 25 i na kraju 20 posto svih prihoda što u konačnici s kamatama teži više od 8 milijuna kuna.
Ćaća se vraća
Bivši premijer i bivši šef HDZ-a Ivo Sanader optužen u nekoliko korupcijskih afera, nakon tri godine istražnog zatvora, izašao je iz Remetinca. Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud Sanaderu nezakonito produljio istražni zatvor kada je krajem rujna ukinuo nepravomoćnu prvostupanjsku presudu u slučaju Fimi media, a postupak vratio na početak. Po izlasku iz zatvora novinarima je izjavio da je žrtva svoje nasljednice Jadranke Kosor, no to će tek morati dokazati na suđenjima koja traju. Brojni su građani ustvrdili – „Ćaća se vraća“, što je i naziv satirične Facebook stranice koju je i sam Sanader obećao pratiti. Politikom se više, kaže, neće baviti.
Parlamentarna kriza i prosvjedi „kod predsjednice“
Godinu na izmaku zatvaraju parlamentarni izbori na kojima niti jedna od dviju vodećih koalicija nije osvojila većinu. Prevagu je donio Most nezavisnih lista. Nakon dugih pregovora u kojima je ćudljivo mijenjao zahtjeve i poricao vlastite principe, Most je ipak odabrao HDZ i to u trenutku kada su svi mislili da je sklopljen pakt sa SDP-om. U dogovoru s predsjednicom, mandat za sastavljanje nove vlade povjeren je javnosti nepoznatom financijskom menadžeru Tihomiru Oreškoviću, Hrvatu koji je odrastao u Kanadi i koji će, kako kaže, ministre birati po kriteriju stručnosti. Sabor je pak povjeren HDZ-ovom Željku Reineru koji je u prvom govoru najavio da će mu promijeniti ime u Hrvatski državni sabor, a koje ova institucija nosila od 1997. do 2001. godine, a prije toga 1942. godine kada je tek figurirala poglavniku kvislinške NDH Anti Paveliću. Zbog svih ovih događaja, dio građana smatra da je predsjednica, zajedno s HDZ-om i Mostom, „ukrala izbore“ pa su započeli seriju prosvjeda pred prozorima njenog stana. Izgledni premijer pak poručuje da je spreman na izazove i da živi kao u pjesmi Rickyja Martina – Livin’ la vida loca. Ili u prijevodu, živjeti ludo.
Tihomir Orešković (screenshot: HTV)
/autor: Siniša Bogdanić, Deutsche Welle/
