Može li neka osoba prisiliti muškarca za kojega sumnja da joj je otac da se podvrgne DNA-testu? Tim pitanjem se bavi njemački Savezni ustavni sud. Povod je jedna tužna priča koju donosi Deutsche Welle.
Ingu Lohmann nikad nije prestalo mučiti pitanje tko joj je stvarno otac. A njoj je već 65 godina. Sve što zna o svom ocu doznala je od svoje majke. Početkom pedesetih godina je Ingina majka kratko bila u vezi s jednim muškarcem koji je po zanimanju slikar. I ona je bila sigurna da je on Ingin otac.
Da bi to nedvojbeno dokazala, Ingina majka je 1954. podnijela tužbu želeći da na sudu bude dokazano očinstvo. Ali, tada još nije bio otkriven danas uobičajeni DNA-test. Sud je dao provjeriti krvnu grupu osumnjičenog muškarca i oblik ušiju. Stručnjaci su tada došli do zaključka da osumnjičeni umjetnik ne može biti Ingin otac i Zemaljski sud u Krefeldu je odbacio tužbu. Izgledalo je da je time slučaj završen.
Teška sudbina
Majka Inge Lohmann se na kraju udala za muškarca koji joj je iz zatvora pisao impresivna ljubavna pisma. No, Ingin poočim se pokazao kao brutalni nasilnik – zbog nasilja je već i ranije bio kažnjavan. A on je Ingu i zlostavljao. Kad je jednom pijan počeo tući majku, Inge je pozvala u pomoć brata koji je u očaju nožem uboo oca. Ingin poočim je podlegao ozljedama. Njoj je tada bilo 12 godina. Ti događaji iz djetinjstva su ju traumatizirali.
Inge želi znati tko je stvarno njezin otac. Majka joj je rekla jedno ime i dala joj fotografiju predmnijevanog oca. Postojao je čak i spomenar u koji je on upisao jednu vlastitu misao. Za Ingu Lohmann je to bilo kao nova stranica u životu, potpuna suprotnost od brutalnog muškarca s kojim je živjela njezina majka, a koja je umrla 1972. godine.
Inge Lohmann je i sama rano postala majka. Rodila je troje djece, četvrto je usvojila i brinula se još za desetke kao skrbnica. Zbog obveza prema vlastitoj obitelji nastojanja oko uspostave kontakta s čovjekom za kojega vjeruje da joj je otac dospjela su u drugi plan. Ali, ipak je došlo do nekoliko susreta s njim. Oni su prošli u prijateljskom ozračju. Godine su prolazile. Inge Lohmann je usput pratila i što se događa s muškarcem kojega smatra svojim ocem. Ali nije ništa poduzimala, dok se nije dogodilo nešto neočekivano.
Povod za tužbu
Inge Lohmann je 2009. slučajno dobila u ruke svoj izvod iz matične knjige rođenih. U njemu je pisalo da je rođenje djeteta “priopćeno osobno”. Muškarac za kojega joj je majka rekla, kad joj je bilo 14 godina, da joj je otac, očito je osobno prijavio rođenje djeteta. Kad je Inge Lohmann s tom spoznajom suočila svoga predmnijevanog oca, on više nije htio s njom imati nikakve veze. Nije spreman ni podvrgnuti se DNA-testu kojim je u međuvremenu moguće s vrlo velikom sigurnošću utvrditi očinstvo. Inge je angažirala odvjetnika i najprije se izborila za pomoć u pravnom sporu. Jer proces pred najvišim njemačkim sudom je skup.
Što kažu zakoni?
Teško je procijeniti kakav bi mogao biti ishod procesa na njemačkom Ustavnom sudu, koji se u utorak (24.11.2015.) počeo baviti ovim slučajem. Ali, neke naznake postoje. Europska konvencija o ljudskim pravima navodi da svako ima pravo na sveobuhvatne spoznaje o svom podrijetlu.
Djeca žele znati tko su njihovi roditelji. Bez obzira jesu li ona usvojena ili su nastala umjetnom oplodnjom uz pomoć sperme anonimnog darovatelja. U nekom trenutku djeca se počnu baviti pitanjem svoga porijekla. Psiholozi u Njemačkoj kažu da je to od elementarne važnosti za razvitak djeteta. Pravo na spoznaju o vlastitom podrijetlu ne prestaje ni u kasnijoj dobi. “Interesi djeteta su iznad svega”, presudio je i Savezni ustavni sud još 1998. godine.
Potrebna hrabra presuda
Već sedam godina i u njemačkom zakonodavstvu postoje jasne odredbe o utvrđivanju očinstva. Po tomu članovi obitelji imaju neograničeno pravo na utvrđivanje srodstva DNA-testom uz pomoć uzorka sline. Problem Inge Lohmann je u tomu što zakon obvezuje samo očeve koji su u vezi s majkom u pravno potpuno jasnom odnosu. Otac Inge Lohmann, međutim, nikad nije živio s njezinom majkom, nikad se nije ženio i pravno nije priznat kao otac. U rodnom listu iz 1950. stoji samo: otac “nepoznat”.
Inge Lohmann želi sad sudski postići da i predmnijevani očevi, za koje postoji utemeljena sumnja, budu obvezni dati uzorak sline. To bi se ticalo svakoga muškarca koji je postao otac nekog djeteta. Ali, zadaća dosadašnjeg poimanja je i zaštita pravnog i društvenog položaja obitelji u odnosu na sve koji joj ne pripadaju. Jer, mnoge intaktne obitelji bi upale u poteškoće kad bi svaki član obitelji mogao zahtijevati DNA-test za nekoga tko nije član obitelji i kad bi se pokazalo da neki očevi uzdržavaju djecu kojoj zapravo nisu biološki očevi.
/autor: Wolfgang Dick, Deutsche Welle/
