“Kakav je stav Katoličke crkve odnosno moralne teologije prema nudistima (naturistima) i prema razodijevanju na plažama u samo donji dio kupaćega kostima?” Pitanje je to koje je jedan čitatelj postavio Glasu koncila. Kako dalje objašnjava, živi na moru i godinama je na plažama, koje nisu specijalizirano nudističke, no okružen je golim ili polugolim osobama.
U zabrinutom čitatelju Glasa Koncila to nerijetko stvara neugodan osjećaj koji postaje još neugodniji kad se pojave cijele obitelji potpuno razodjevene. “Može li se biti praktični vjernik, a u isto vrijeme nudist ili polugol, koliko god da se onda čovjek osjeća, kako nudisti kažu, slobodan, nesputan i slično?” stoji u zaključku pitanja čitatelja iz Pule.
Teološki stručnjaci Glasa Koncila pak kažu da je teško nasumce i jednoznačno odgovoriti jer je nudizam slojevita i višeznačna pojava. “Evanđeoski i praktički vjernik najprije bi morao poći od vlastite savjesti. Ako to za Vas kao vjernika predstavlja napast i sablazan, zašto baš morate ići na takve plaže? Ako zaista u Vašem kraju nema drugačijih plaža, trebate kao vjerniku činiti što je potrebno da Vam to ne bude bliža grešna prigoda”, stoji u odgovoru.
“Čovjek kojemu je do kupanja i do sunčanja, ako je iole zreo, može biti gospodar svojih očiju i normalno se ponašati. Toliko što se tiče Vaše osobne vjerničke savjesti. Razumije se da vjernik koji ne bi imao snage obzirnom disciplinom očiju i mašte odupirali se napastima, ne bi smio ići na takve plaže. Drugo je pitanje savjesti samih nudista, ako su vjernici. U raznim zemljama uvriježila su se različita mjerila. Vjerojatno je istina da se osoba pokrivena samo oskudnim krpicama može ponašati izazovnije i grešnije nego neka razodjevena koju na to navode poglavito zdravstveni razlozi.”
“Državne bi vlasti bile dužne građanima koji ne podnose nudizam osigurati plaže bez takvih izgreda. Tko ne računa s vjerničkom savješću, morao bi se barem pridržavati pravila javne pristojnosti”, odgovora najstariji hrvatski katolički časopis.
