Koliko umirovljenici drže gotovine? Hoće li zbog prelaska na euro isprazniti čarape?

Sunčano zagrebačko prijepodne brojne je seniore jučer izmamilo u nabavku, na kavu ili tek šetnju uokolo glavnog gradskog trga. Lijepo vrijeme i optimizam koji širi vrh države nije se baš uhvatio među starijom generacijom, ako je suditi na slučajnom uzorku onih koji su uopće bili voljni reći koju o financijskim planovima. “Joooj, nemojte mene!” “Kakve zalihe?” “Dajte, molim vas!” Uglavnom, tako su prokomentirali naša pitanja u prolazu. Nekoliko njih je međutim pristalo otkriti pokoju sitnicu imenom i likom ispred objektiva.

Gospođa Ljiljana (64) nije među onim građanima koji kod kuće drže neki svoj iznos za crne dane. Ne želi to tako raditi, pa ono čime raspolaže čuva u banci. “Znam da se time gubi vrijednost, ali neću strepiti od toga tko će mi pokucati na vrata, što će pitati i slično. I to je na štednji, ništa oročeno. Nešto je u kunama, a nešto u devizama. U banci je sve prvenstveno zbog sigurnosti.”

Očekivana zamjena kune s eurom od 1. siječnja 2023. godine zato ju nimalo ne zabrinjava. Novac je na računu i taj će dio oko promjene službene valute banka odraditi. Ostaje joj tek kao i ostalima naviknuti se na drugačije kovanice koje će se pustiti u opticaj, a zadržat će hrvatske motive. “Prošla sam svakakve promjene, ne znam ni sama. Od onih dinara i ogromne inflacije koja je bila u Jugoslaviji pa smo onda računali sve u markama, mijenjali. Onda se marka pretvorila u euro pa smo i mi sve te valutne klauzule na poslu morali promijeniti. Tako da mi je sve to manje-više poznato. S time što ćemo sad i službeno imati taj novac pa će biti puno lakše”, kazuje ova umirovljenica.

Pomalo drugačije viđenje raspolaganja osobnim financijama opisala nam je gospođa Katarina (68). Već drugu godinu je u mirovini od koje i živi. Mirovina je solidna, kaže, jer je radila 48 godina u laboratoriju na fakultetu. “Nemam nikakav kredit, ne znam kaj je to. Sve je otplaćeno, što se tiče groba, Mirogoja i toga svega, znači živim normalno. Štedim doma u eurima, jer ne znam što me čeka. Zimi mjesečno uštedim sto eura, dok u ljetnom periodu bude i 200 eura. A novac držim doma, ne u banci, jer daju jako mali postotak, zanemariv. Možda to nije dobro, ali imam protuprovalna vrata u stanu i ne brinem.”

Aktualnije od priprema za dolazak eura prosječnim umirovljenicima je najčešće tema režija. One su velika stavka i za njeno samačko kućanstvo. No ako čovjek želi imati normalan život, a ne gledati hoće li zavrnuti ventil grijanja i vode, svakome bi preporučila raditi puni radni staž s obzirom na godine. “Ja sam išla u starosnu mirovinu i nemam problema s tim. Zašto? Zato što se plaća prvi, drugi, sad i treći mirovinski fond. Imam osiguravajuće kuće, prema tome oni su moju mirovinu podigli na nivo da danas živim kao solidan građanin.”

Hoće li građani spomenutih 36 milijardi kuna gotovine tijekom godine položiti u banke pa jednostavnije promijeniti u eure, možda investirati u neki drugi oblik imovine ili potrošiti koliko tko već ima, kako na kraju godine ne bi bila tolika količina za konverziju, tek će se vidjeti. U međuvremenu, mnogi će se kao gospodin Arno (68) na pitanje drži li se možda kod njih štogod novčanica “u čarapi” našaliti na vlastiti račun. 

“Evo, sad sam si baš kupil’ nove čarape! (smijeh). Ma kaj vam je, otkud stavit sa strane. Nema mogućnosti za štednju. Relativno je to sve jad i bijeda. Pa vidite kakve su mirovine i sve vam je jasno.” Ipak, nešto malo novca je tijekom radnog vijeka uspio odvojiti i ostaviti netaknuto, u zalihi za crne dane. I ta je svotica u banci. “Tek toliko da ne stoji doma. Rezona za oročiti nema, jer su kamate nikakve. Inače na dnevnoj bazi dižem na bankomatu ili plaćam karticom. Tak’ da kaj se gotovine tiče, ak’ kod mene provali, ne bude niš’ našel”, kaže uz smijeh.

“Nešto novca sa strane uvijek imate. Ali to je u banci, nikakva čarapa, to mi je bedasto”, kratak i jasan je gospodin Zvonimir (77). Umirovljeni prosvjetni radnik za crne dane je odvojio nešto sitno “da žena ne vidi” govori kroz smijeh. “Uštedjelo se možete misliti koliko, kad ni plaća nije bila velika. Kako dođe, tako odmah i ode.” Veseli se skorom, i službenom prelasku na plaćanje u eurima. Kaže, na koncu konca u Europi smo, a s njima će mu biti bolje i prilikom odlaska van na skijanje.

Inače, kod kuće se u Hrvatskoj drži većina od ukupno 37 i pol milijardi kuna gotovog novca koji je trenutno u optjecaju. U bankama su krajem studenoga 2021. građani držali 238 i pol milijardi kuna depozita, na računima, štednji ili oročeno. Više od pola tih sredstava je u eurima, pokazuju uz ostalo podaci koje je za Mojevrijeme.hr s kolegama pripremila i analizirala Maja Bukovšak, direktorica Direkcije za financijsku stabilnost Hrvatske narodne banke. 

“Bol plaćanja” zaista postoji

Ono s čime velika većina hrvatskih penzionera nema problema je pažljivo praćenje potrošenog iznosa. Gotovina je tu dobra kočnica, potvrđuju i istraživanja. Naime, plaćanje gotovim novcem potiče i tzv. “bol plaćanja” kod pojedinca te na taj način može doprinijeti samokontroli pri potrošnji. Je li to jedan od motiva za kućne keš fondove građana, ostavljamo nekim širim istraživanjima. 

U HNB-u ovako tumače takav pristup raspolaganju gotovinom: “Mogući motivi građana za držanje gotovog novca su mnogostruki. Kao npr. korištenje tih sredstava za obavljanje plaćanja, ne samo hrvatskih građana već i stranih turista koji i po povratku u matične zemlje mogu zadržati određeni iznos hrvatskih novčanica i kovanica. Dio gotovog novca koristise za plaćanja u sklopu neformalne ekonomije što dodatno pridonosi potražnji za držanjem gotovog novca. Dodatno, držanje gotovine bi moglo djelomice odražavati i strateški pristup tekućoj potrošnji (dio građana bi mogao redovito povlačiti novac s računa u svrhu potrošnje u mjesecu, a kako bi lakše pratio potrošeni iznos). Potom, moguće je da dio građana i štedi novac u fizičkom obliku, pri čemu je motivacija za štednju izvan kreditnih institucija rezultat negativnih iskustava povezanih bankovnim krizama u prošlosti, individualnih vjerovanja, odnosno navika.”

Može li novac propasti s bankom?

“U svakom slučaju, naglašavamo da je pohrana novčanih sredstava u oblik depozita kod kreditnih institucija osigurana u sustavu osiguranja depozita prema kojemu svaki deponent unutar pojedine kreditne institucije ima osigurano do 100.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti u slučaju propasti kreditne institucije”, stoji u pisanom odgovoru.

Kakva je, pak, pobliža “krvna slika” hrvatskih kućanstava kad je u pitanju financijska imovina, u nastavku otkrivaju podaci analiziranih financijskih računa. Iz HNB-a između ostaloga, napominju kako je postojeća realna imovina, uglavnom je to u obliku nekretnina, veća od one financijske. Detaljnije o samim depozitima, oblicima financijske imovine i procjenama kretanja pojašnjavaju u nastavku.

Što kažu suhe brojke?

Na kraju jesenskog kvartala 2021. ukupna financijska imovina domaćih kućanstava iznosila je 569,5 milijardi kuna, odnosno oko 136 posto BDP-a. 

“Od toga najzastupljeniji su depoziti kod domaćih kreditnih institucija koji iznose oko 41,5 posto ukupne financijske imovine, odnosno oko 236 milijardi kuna. Drugi najzastupljeniji oblik financijske imovine odnosi se na udjele u mirovinskim fondovima (oko 133 milijardi kuna 23,4 posto ukupne financijske imovine), a nakon njih slijede vlasnički udjeli u nefinancijskim poduzećima koji iznose nešto manje od 100 milijardi kuna (17,4 posto financijske imovine kućanstava). 

Od ostalih oblika financijske imovine, najzastupljeniji je novac u optjecaju (procijenjen da se nalazi u vlasništvu kućanstava) koji iznosi 35,2 milijarde, odnosno nešto više od 6 posto ukupne financijske imovine kućanstava. 

Imovina kod osiguravajućih društava (životna i neživotna osiguranja) iznosi 27,3 milijarde kuna, odnosno nešto manje od 5 posto ukupne financijske imovine kućanstava, dok udjeli u investicijskim fondovima iznose oko 16,4 milijarde kuna (oko 3 posto ukupne financijske imovine kućanstava).

Premda nema pouzdanih izvora podataka koji obuhvaćaju financijsku i realnu imovinu kućanstava, važno je napomenuti kako je portfelj realne imovine (uglavnom u obliku nekretnina) veći od portfelja financijske imovine, te čini većinu imovine domaćih kućanstava. Na ovo upućuju procjene Ankete o financijama i potrošnji kućanstava, iako je u njima odnos realne prema financijskoj imovini vjerojatno precijenjen uzevši u obzir uočenu izrazitu podcijenjenost financijske imovine u rezultatima ankete.

Gotovina i depoziti kod kreditnih institucija

Iznos depozita koji su krajem studenog 2021. građani držali u bankama iznosi 238,5 milijardi kuna, od čega je oko 149 milijardi (62,5 posto) u obliku transakcijskih računa, dok je nešto više od 89 milijardi (37,5 posto) u obliku štednih i oročenih depozita. Pritom, oko 52 posto sredstava je u eurima, nešto više od 41 posto u kunama, dok je oko 7 posto u ostalim valutama (većinom dolari, a u manjoj mjeri i švicarski franci te ostale valute u zanemarivom iznosu).

Zastupljenost eura je nešto manja kod transakcijskih računa (44 posto iznosa transakcijskih računa), a veća kod štednih i oročenih depozita (65 posto). Izvjesno je da su povećana štednja (tj. nepotrošeni dio dohotka) građana uslijed COVID 19 pandemije te oporavljena turistička potražnja u 2021. doprinijeli rastu depozita kod kreditnih institucija, a ovi faktori mogli bi biti relevantni za kretanja depozita građana i u budućnosti.

Prema dostupnim podacima iz financijskih računa procjenjuje se da je oko 35 milijardi kuna gotovog novca u posjedu kućanstava, od ukupnih 37,5 milijardi gotovog novca u optjecaju, a pri čemu je preostali iznos u posjedu nefinancijskih poduzeća. Ukoliko bi depozite kod kreditnih institucija pribrojili ovom iznosu (238,5 + 35 milijardi kuna), vidljivo je da samo 12,8 posto ukupno raspoloživih novčanih sredstava kućanstava drže u obliku gotovog novca,  a većinu kod kreditnih institucija. Prije desetak godina (u prvom tromjesečju 2012.) prema procjenama financijskih računa kućanstva su u obliku gotovog novca držala samo 7 posto ukupnog iznosa gotovine i depozita. Povećanju omjera gotovog novca prema depozitima tijekom zadnjih desetak godina snažno je pridonio pad kamatnih stopa. Naime, prosječna kamatna stopa na depozite stanovništva tada je iznosila 4,2 posto, dok je danas svega 0,1 posto”, naveli su iz HNB-a.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.