Starije žene na selu teško dolaze do svojih imovinskih prava, o imovini odluke donose muškarci

Posljednje istraživanje vezano uz status žena u ruralnim područjima provelo je Ministarstvo poljoprivrede 2011. godine, putem ankete “101 pitanje za ženu iz ruralnih područja” u kojoj je sudjelovalo 1656 žena.

Na pitanje tko je vlasnik zemljišta kojega obrađuju, ispitanice su odgovorile kako je u 66,19 posto slučajeva to njima bliski muškarac (28,03 posto suprug; 12,43 posto djed; 10,53 posto otac; 9,82 posto otac supruga, 5,38 posto sin), a u svega 8,55 posto slučajeva vlasnica zemljišta je žena sudionica ankete. U daljnjih 10,05 posto to je bliska ženska osoba (majka ili baka) te u 4,28 posto slučajeva majka supruga sudionice ankete. Drugim riječima, žene su kao vlasnice iskazane u tek 22,88 posto slučajeva. U preostalim slučajevima radi se o zemljištu u najmu ili vlasništvu neke druge osobe. 

Odluke o imovini donose muškarci

Kada je u pitanju donošenje odluka o imovini, iz ankete je vidljivo da odluke najčešće donosi suprug i to o: vrsti i načinu poljoprivredne proizvodnje – u 36,18 posto slučajeva, o nabavci poljoprivredne opreme – u 55,11 posto slučajeva, o prodaji ili kupovini poljoprivrednog zemljišta – u 45,05 posto slučajeva, o gradnji gospodarskih zgrada – u 46,40 posto slučajeva, o kupovini osobnog automobila – u 32,20 posto slučajeva te o popravcima, dogradnji, adaptaciji na kući – u 34,51 posto slučajeva.

Nakon supruga, odluke vezano uz imovinu najčešće donose svi članovi/ce kućanstva, a tek onda ispitanice odnosno žene u prosječno 10 posto slučajeva.

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju proizlazi da su 2020. godine žene bile nositeljice ukupno 30,19 posto poljoprivrednih gospodarstava (obiteljskih gospodarstva i samoopskrbnih poljoprivrednih gospodarstava), što je gotovo identičan udio kao i tijekom ranijih godina (2019.- 30,43 posto, 2018.- 30,37 posto).

Žene nositeljice OPG-a su u najvećoj mjeri osobe starije od 65 godina života (47,6 posto), a slično je i kod muškaraca (38,4 posto je starije od 65 godina).

Pritužbe Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova

Prema riječima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, na godišnjoj razini, oko 23 posto svih pritužbi koje zaprimi njezin ured, odnosi se na područje socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Istovremeno od svih zaprimljenih pritužbi u 2020. godini, njih 24,3 posto se odnosilo na pružanje zaštite građanima odnosno građankama izloženim/a fizičkom, psihičkom i drugim oblicima nasilja u obitelji i/ili partnerskim vezama. Vezno uz problematiku raspolaganja imovinom, Pravobraniteljica je imala slučajeve u kojima su žene bile suočene s usporedivom situacijom u slučajevima nasilja u obitelji.

“U dosadašnjem radu zaprimali smo pritužbe koje su se odnosile na problematiku uređenja imovinsko-pravnih odnosa bračnih (odnosno izvanbračnih drugova) po prestanku zajednice, a posebice u slučajevima u kojima su žene bile izložene i obiteljskom nasilju. U takvim slučajevima pritužiteljice su upućivane u njihova prava temeljem Obiteljskog zakona (koji uređuje pojam bračne stečevine i vlastite imovine) te im je ukazivano da se radi o pitanju za čije rješavanje je isključivo nadležan sud, a u čiji rad se Pravobraniteljica ne smije miješati”, rekla nam je Višnja Ljubičić.

Starije žene bez imovinskih prava

Dodala je kako su u pojedinim takvim pritužbama žene žrtve, između ostaloga, iznosile i navode o tome kako je vlasnik cjelokupne imovine (koja je stečena u braku) upravo suprug ili njegovi roditelji, a koji joj u potpunosti osporavaju bilo kakva imovinska prava.

“Ovakve pritužbe su često podnosile upravo žene starije životne dobi koje su cijeli život ulagale svojim radom i novcem u imovinu koja se formalno vodi na ime supruga ili članova njegove obitelji te ih se nakon prekida obiteljske zajednice traži da se isele”, otkriva nam Pravobraniteljica Ljubičić.

‘Ajde, skupi svoje stvari…

Brojnim je takvim situacijama svjedočila i Sanja Sarnavka, aktivistkinja za ljudska i ženska prava, stručnjakinja za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i rodnu ravnopravnost.

“U situacijama u kojima se događa nasilje, žene koje su ušle u kuću roditelja svoga partnera ili supruga, kada dođe do raskida zajednice, mogu jedino skupiti svoju vrećicu ili eventualno kofer i moraju napustiti kuću jer su suprugovi roditelji ili oni sami dok su još funkcionirali kao par, uredili kat u istoj kući, međutim to nisu prepisali na njih dvoje, već je vlasništvo ostalo na roditeljima. Znači, žena apsolutno nema nikakva prava i ne dobiva ništa”, kaže Sanja Sarnavka.

Navodi i drugi mogući scenarij: “Dolazi do raspada bračne zajednice i ženi se kaže ‘ajde, skupi svoje stvari i doviđenja jer dolazi nova žena. Vidjela sam na desetine takvih situacija – dolazile su nam žene koje su u dobi od pedeset godina naviše ostajale na cesti, doslovno bez ičega”, prisjeća se Sanja Sarnavka.

Ekonomsko nasilje

Prema riječima Pravobraniteljice Višnje Ljubičić, neovisno o navedenim imovinskopravnim pitanjima koja su u isključivoj nadležnosti suda, pojedine pritužbe žrtava odnosile su se i na izloženost ekonomskom nasilju koji predstavlja jedan od oblika obiteljskog nasilja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i koje je propisano kao prekršaj.

“U tom slučaju, žrtve su upućivane da navedeno nasilje svakako prijave policiji. U slučaju eventualnog nezadovoljstva radom policije po navedenim prijavama, žrtve imaju mogućnost podnošenja pritužbi Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a u cilju provođenja ispitnih postupaka i zauzimanja stava o povredi načela ravnopravnosti spolova”, pojasnila je Višnja Ljubičić te nastavila:

“U slučajevima u kojima žrtve obiteljskog nasilja pokrenu pred sudom postupak radi utvrđenja bračne, odnosno izvanbračne stečevine nad nekretninama koje se u zemljišnim knjigama u cijelosti vode na ime počinitelja, žrtvama se savjetuje da u zemljišnim knjigama stave zabilježbu spora na predmetnu nekretninu, odnosno nekretnine, a posebice ukoliko borave u sigurnoj kući, kako počinitelj ne bi nekretninu/nekretnine koje su predmet toga spora, otuđio trećim osobama prešućujući im navedenu okolnost.”

Dugotrajni sudski sporovi i siromaštvo

Dodala je kako postupci pred nadležnim sudovima nažalost nerijetko traju dulje vrijeme te iziskuju i određena novčana sredstva u vidu sudskih troškova. Sve navedeno svakako može djelovati odvraćajuće za same žrtve koje se često moraju same snalaziti u tim postupcima. U tom smislu Pravobraniteljica se kontinuirano zalaže za poboljšanje i veću dostupnost sustava besplatne pravne pomoći.

“Sustav socijalne skrbi može pružiti određene usluge za žene koje ostanu bez smještaja i zadovoljavaju kriterije za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi. U slučaju nasilja u obitelji postoji mogućnost smještaja u domove za žrtve obiteljskog nasilja, smještaja u udomiteljske obitelji, ostvarivanje prava vezano uz socijalnu pomoć kako od strane sustava socijalne skrbi tako i lokalne samouprave”, pojasnila je naša sugovornica.

Istaknula je da su, kada govorimo o osobama starije dobi, a posebno ženama, nažalost, siromaštvo i socijalna isključenost izrazito prisutni.

“Žene u većem broju primaju mirovine (njih 54 posto), a jaz u mirovinama između žena i muškaraca iznosi čak 21,08 posto te je minimalno dvostruko veći nego rodni jaz u plaćama koji iznosi 13 posto. Istovremeno, prosječna mirovina je ispod praga rizika od siromaštva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa rizika od siromaštva u 2018. godini, u dobnoj skupini 65 ili više godina, iznosila je 31,3 posto za žene i 23,5 posto muškarce. Dodatni problem je što starije žene u ruralnim krajevima imaju nedovoljna primanja te su im brojne usluge nedostupne, kao što je, primjerice, besplatna pravna pomoć, kako radi činjenice da ih nema u naseljima u kojima žive, tako i radi nedostatne mreže usluga javnog prijevoza. Upravo radi svega navedenog, posebnu pažnju kroz svoj rad pridajem upravo problematici žena u ruralnom području koje su izložene riziku višestruke diskriminacije”, zaključila je Višnja Ljubičić.

Poezija često završi u prozi, a što onda?

Sanja Sarnavka poručuje kako su imovinski odnosi nešto o čemu bi se moralo učiti u školi, no kod nas ta tema nikako ne dolazi do izražaja jer se, kako kaže, kontinuirano plasiraju lažne priče o idealnim obiteljima i o sreći supružnika koji uživaju sa svojom djecom.

“Ljubav i obiteljska sreća su prekrasne, ali često ta poezija završi u prozi, a onda se ispostavi da su imovinski odnosi izuzetno važni i da bi i jedna i druga strana od početka trebale misliti o budućnosti, odnosno o tome što će biti ako se dogodi da se ta zajednica raspadne. No, ljudi o tome naprosto ne razmišljaju, naročito ne u ruralnim predjelima zemlje”, kaže Sanja Sarnavka.

Ona ujedno upozorava na još jednu pojavu, koja se mnogima čini nevjerojatnom, s obzirom da živimo u 21. stoljeću. “Naime roditelj koji imaju više djece različitog spola, i često svu svoju imovinu ostavljaju – sinu. Od sestara se očekuje da se, kada roditelji umru, odreknu svog nasljedstva i smatra se prirodnim da muškarac naslijedi čitavu imovinu roditelja. Tako je bilo i u mojoj obitelji. Sredinom prošlog stoljeća moja je mama smatrala da je normalno da jedan brat koji je ostao živjeti s roditeljima, baš sve dobije. Ona je kao poklon za vjenčanje dobila namještaj za jednu sobu i time su sve obaveze roditelja prema njoj završile, dok se drugi brat odrekao svega jer je ostvario sveučilišnu karijeru i nije mu to trebalo. Takve se stvari, nažalost i danas još uvijek događaju”, rekla nam je Sanja Sarnavka.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.