Na polnoćki u Vatikanu papa Franjo se upravo u ovim danima bogatih poklona osvrnuo na našu pohlepu i našu jagmu za uspjehom. Jer svi smo zaboravili da je skromnost vrlina, prenosi Deutsche Welle.
Polnoćka u Vatikanu je ove godine održana prilično rano – počela je već u 19:30, a 85-godišnji papa Franjo je doček Božića ovaj puta proslavio uz nešto više vjernika nego što je bilo za drugih blagdana u ovo doba korone. Osim 26 kardinala i 18 biskupa je na službi Božjoj prisustvovalo više stotina pozvanih vjernika, a još ih je bilo pred bazilikom Sv. Petra u Vatikanu.
Papa Franjo je u svojoj propovijedi podsjetio na vrlinu skromnosti: “Ne plačimo za veličinom koju nemamo. Prestanimo kukati i praviti grimase i odbacimo pohlepu koja nas uvijek ostavlja nezadovoljnima”, rekao je Pontifex. “Bog se ukazuje, ali ga ljudi ne razumiju”, upozorava papa jer ga i tražimo na krivom mjestu.
Tražimo ga u veličini i grandioznosti, ali baš nas Božić podsjeća gdje ga trebamo tražiti: “Onaj tko obuhvaća svemir mora biti nošen na rukama.” To je najveći izazov Božića, potražiti Svevišnjeg u malim stvarima: “Bog se spustio s prijestolja, a mi se želimo tamo uspeti. Isus se rodio da bi služio, a mi provodimo naše godine u lovu na uspjeh.”
Papa nas podsjeća na “milost malih stvari”: otkriti i prihvatiti Boga u jednostavnim gestama svakodnevice. “Ako je On tamo s nama, što nam onda nedostaje?”
Božić u njegovoj mladosti
U Italiji su doduše pooštrene mjere u suzbijanju pandemije, ali još uvijek je dozvoljeno okupljanje na otvorenom. Zato je Polnoćka održana ranije, a vjernici pred Bazilikom su mogli pratiti misu na velikim ekranima. Ovo je deveti Božić kojeg proslavljamo uz papu Franju, a i ovaj put je proslava održana uz stroge mjere sigurnosti.
Papa je uoči Božića novinarima La Stampe i La Republicce govorio o proslavi tog blagdana dok je on bio mališan. U njegovoj obitelji je bio običaj da se Božić slavi tek ujutro 25. prosinca – što je tradicija u nekim zemljama kao što je na primjer Velika Britanija. Tek kad je bio mladić se ovaj blagdan koji se kod njega uvijek slavio u velikom krugu obitelji, “pomaknuo” na večer Badnjaka. Priznao je i kako obožava božićne pjesme “jer su pune poezije”, a među najdražima mu je “Tiha noć”.
Novinarima je priznao i još detalja iz njegovog djetinjstva, na primjer da je volio igrati nogomet. No na žalost, nije igrao dobro tako da ga je njegova momčad uvijek stavila za golmana. Ali i to mu je bila velika škola života: “Golman uvijek mora biti spreman reagirati na opasnosti, a one mogu doći sa svih strana.”
