Osobe s invaliditetom teško prijavljuju kaznena djela, no imaju prava koja im to olakšavaju

Osobe s invaliditetom, a od kojih je velik dio u trećoj životnoj dobi, čestu su žrtve kaznenih djela i prekršaja – baš u svojoj najbližoj okolini pa čak i obitelji. Njihov invaliditet otegotna je okolnost prilikom prolaska kroz već ionako traumatičan proces prijave kaznenog djela. Zbog toga se mnoge  žrtve ni ne odlučuju na taj korak.

Da bi veću ulogu u osnaživanju i informiranju žrtava s invaliditetom trebale imati organizacije civilnoga društva, zaključak je projekta “ARVID – Bolji pristup pravima iz Direktive o žrtvama za osobe s invaliditetom” kojega s partnerima provodi Hrvatski pravni centar iz Zagreba.

U projektu je aktivno sudjelovala i Nikica Hamer Vidmar, voditeljica Službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa i uprave, od koje smo saznali kako bi se cijeli postupak mogao poboljšati u korist žrtve s invaliditetom.

Što je to služba za podršku žrtvama?

Služba za podršku žrtvama i svjedocima djeluje pri Ministarstvu pravosuđa od 2006. godine. Osnovana je da bi se osigurala podrška žrtvama i svjedocima ratnih zločina koji su svjedočili u Hrvatskoj i onih koji su iz drugih zemalja dolazili u Hrvatsku. Podrška se pružala i svjedocima iz Hrvatske koji su svjedočili u Srbiji te Bosni i Hercegovini. Poslije se podrška proširila na sve žrtve i svjedoke, a Služba danas koordinira rad Odjela za pomoć žrtvama i svjedocima koji su osnovani na sedam županijskih sudova. Odjeli pružaju podršku i na nadležnim općinskim sudovima.

“Također pružaju podršku žrtvama obiteljskog nasilja u prekršajnim postupcima koje svjedoče na prekršajnim odjelima općinskih sudova”, govori nam naša sugovornica.

Kada je riječ o kadrovima koji rade u tim odjelima, Hamer Vidmar kaže: “S obzirom da pružaju emocionalnu podršku, informacije o pravima i tehničku podršku, procijenili smo da je sasvim u redu da tamo rade osobe koje su završile struke humanističkog smjera. Uglavnom su to socijalni radnici, pravnici ili stručnjaci s područja politologije, komunikologije i slično. Odjeli ne pružaju pravnu pomoć i pravno savjetovanje te psihološku pomoć. Njihov mandat je ograničen na podršku u kontekstu sudskog postupka.”

Zato, dodaje, imaju dobru suradnju s udrugama: “U slučaju da žrtve i svjedoci imaju potrebu za pravnim savjetovanjem ili psihološkom podrškom te terapijskim radom, upućujemo ih na organizacije civilnog društva. One osim pratnje na sud, mogu dati dodatne oblike podrške i pomoći. Zato je i važna ta umreženost kako bi se podrška dobila od samog trenutka prijave kaznenog djela ili prekršaja. Čak i kada je počinitelj upućen u zatvor, žrtve i svjedoci mogu imati različite potrebe za podrškom koje se mogu zadovoljiti kroz suradnju s organizacijama civilnoga društva.”

Umreženost je ključna

Zadaća Službe je i standardiziranje postupanja, osiguravanje edukacije, nadgledanje te nadgledanje i edukacija volontera. Osim toga Služba razvija sustav podrške kroz donesenu Nacionalnu strategiju, financira organizacije civilnog društva koje čine Mrežu podrške i suradnje za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Mrežu čine deset organizacija koje pokrivaju teritorij 13 županija, a njima koordinira Ženska soba. Osim toga, Služba financira i Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja.

Od konkretnih aktivnosti Službe, Hamer Vidmar izdvaja informiranje žrtava o otpustu počinitelja iz zatvora u slučaju redovitog otpusta te pomoć žrtvama i svjedocima kaznenih djela koje se provode u drugim državama kroz informiranje u sklopu međunarodne pravne pomoći. Istu pomoć Služba pruža svjedocima i žrtvama iz inozemstva koje trebaju doći u Hrvatsku.

Iskustvo ugrađeno u projekt ARVID

Svo to prikupljeni iskustvo Služba za podršku žrtvama i svjedocima pretočila je u savjetodavnu ulogu unutar projekta ARVID, doznajemo od Nikice Hamer Vidmar. “Kroz aktivnosti u upravnom odboru projekta davali smo sugestije kako pristupiti istraživanju, koja su ključna saznanja koje smo imali prije provedbe istraživanja, davali smo sugestije u vezi izrade edukativnih materijala za pružatelje pomoći i podrške. Željeli smo istaknuti važne praktične mogućnosti koje postoje, a koje se možda dovoljno ne koriste. To je istaknuto i naglašeno u finalnim materijalima.”

Kada je riječ o osobama s invaliditetom, a koje su žrtve kaznenih djela i prekršaja, naša sugovornica ističe da je najveći problem pitanje dostupnosti informacija. “U slučaju starijih osoba i osoba s invaliditetom, važno je razumjeti na koji način se informacije daju, jesu li dane kroz medije koji su im dostupni. Treba voditi računa da pojedinim osobama nisu dostupni novi mediji i mreže, možda ne prate vijesti, a možda ni ne čitaju, možda ne slušaju radio. Zato je nužna velika svijest o potrebama na terenu. Važno je imati princip da se informacije daje na raznolik, sveobuhvatan i jednostavan način.”

Povedite osobu od povjerenja

Hamer Vidmar ističe vrlo važan rad policije koja svim žrtvama daje informaciju o njihovim pravima u pisanom obliku. “To je obrazac s pravima na čijoj trećoj stranici ima tekst u kojem stoje sve organizacije koje pružaju pomoć i podršku. Međutim, to nije prilagođeno osobama s invaliditetom, pogotovo ako imaju intelektualne teškoće ili teškoće s vidom.”

U svemu tome, kaže voditeljica Službe za podršku žrtvama i svjedocima, posebno su važne dvije informacije: “Da žrtva koja dolazi na policiju može biti u pratnji osobe od povjerenja koja joj može pomoći prilikom komunikacije, a kako bi dala svoj iskaz. Osoba od povjerenja može žrtvi na razumljiv način objasniti sadržaj tog obrasca. No opet, ta žrtva mora znati da ima to pravo. Tko bi prije dolaska na policiju žrtvi s invaliditetom rekao da može povesti svoju osobu od povjerenja? S kim su te žrtve u kontaktu? Ako su u kontaktu s organizacijama civilnog društva koje se bave pomoći i podrškom osobama s invaliditetom, bilo bi logično i dobro da te organizacije budu kontakt za pomoć i podršku kada te osobe postanu žrtve kaznenih djela i prekršaja. I da ljudi iz tih organizacija budu upravo osobe od povjerenja i prvi kontakt koji će im pružiti informacije o pravima i procedurama.”

Ako nemaju kapaciteta, te bi udruge, smatra naša sugovornica, trebale uputiti žrtvu ili svjedoka s invaliditetom na druge organizacije koje im mogu pružiti specifične oblike podrške i pomoći.

“Kad osoba na vrijeme ima informacije o pravima, ako ih razumije i ima podršku, može većinu svojih pravo adekvatno i pravovremeno iskoristiti te dobiti sve oblike podrške i pomoći. Vidjeli smo da je to iznimno važno od kad odjeli za podršku surađuju s policijom i Državnim odvjetništvom. Vezano uz pojedinačnu procjenu potreba, značajno im se promijenio način rada. Sveobuhvatnije pružaju podršku, jer je podrška pružena od trenutka prijave policiji”, navodi Hamer Vidmar.

Kako odabrati osobu od povjerenja?

“Osoba od povjerenja može biti bilo tko. Zakonom je definirano samo to da ne može biti netko tko će u tom istom postupku biti svjedok. Dakle, žrtva ili svjedok može povesti u policiju, Državno odvjetništvo i sud nekoga s kim je bliska, komu vjeruje, tko je član obitelji ili prijatelj, nekoga iz organizacije civilnoga društva. Može zamoliti i da ju prati netko od volontera iz odjela za podršku da prisustvuju njenom boravku u nekom od tih navedenih tijela”, kaže Hamer Vidmar.

Baš je zbog toga je važno sud informirati da se dolazi s osobom od povjerenja, kako bi sud utvrdio hoće li ta osoba potencijalno biti svjedok. Žrtvi se ne nameće s kim će kamo ići, već je namjera da žrtva s obzirom na svoje potrebe može odabrati pratnju, nekoga s kim se osjeća ugodno, zaštićeno i s kim ima odgovarajuću razinu komunikacije.

“Kada se radi o žrtvama kaznenih i prekršajnih djela posebno je važno da osoba od povjerenja zna način najbolje komunikacije sa žrtvom, ako žrtva ima teškoća u komunikaciji. Tako neće doći do ‘pokvarenog telefona’ ili do toga da se osoba koja je žrtva s invaliditetom od pratnje zapravo ima više problema nego koristi. Opcija izbora je vrlo važna, jer želimo žrtve osnažiti da se aktiviraju, da u okviru svojih mogućnosti razumiju prava i da ne budu samo pasivni pratitelji procedure koju će netko umjesto njih obavljati”, naglašava voditeljica Službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa i uprave.

Sve se može unaprijed dogovoriti

Pojedinačna procjena potreba koje provodi policija, Državno odvjetništvo ili sud, također je iznimno važna, naglašava Hamer Vidmar. “To je trenutak kada se može utvrditi da neka žrtva je osoba s invaliditetom i da se u odnosu na nju trebaju osigurati dodatne mjere zaštite.”

Uz to, čest problem žrtava, a posebno onih s invaliditetom, jest pristup do policije ili pravosudnih tijela. Tu je i nemogućnost dolaska u određene zakazane termine, bilo zbog zdravstvenih razloga, ranije zakazanih liječničkih pregleda ili nemogućnosti kretanja. “Sve se to može dogovoriti tako da se unaprijed najavi. Ako na tom sudu postoji Odjel za podršku, da se putem njega dogovori mogućnost pristupa sudu i eventualne odgode ispitivanja. No tu je najvažnija pravovremena suradnja i komunikacija, i između žrtva i pružatelja i podrške, ali i pružatelja podrške i policije, suda ili Državnog odvjetništva. Tu se vidi važnost umreženosti”, govori Hamer Vidmar.

Zato, kaže naša sugovornica, organizacije civilnog društva koje pružaju podršku osobama s invaliditetom trebaju više pažnje obratiti na prava i potreba žrtava. Zato će im Služba za podršku žrtvama i svjedocima dati potrebne informacije, osnažiti ih u smislu razumijevanja procedura i prava, a sve kako bi mogli biti adekvatni pružatelji primarne emocionalne i informativne podrške korisnicima koji su žrtve kaznenih djela.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.