Fokloraši iz Vrapča vjerni su čuvari baštine: ‘Folklor ostvaruje želje’

Uz pjesmu i ples život je nekako lakši i svakako veseliji. Uvjerili su nas u to entuzijasti iz starog podsljemenskog naselja Vrapče koje smo posjetili na njihovoj redovnoj probi u mjesnim prostorima na zapadnom kraju najdulje zagrebačke ulice Ilice. U dobrom raspoloženju dočekao nas je i ostalim članovima KUD-a predstavio Dragutin Sinković (62). Po domaći gospon Dragec, s ekipom je za ovu prigodu odjenuo službenu civilku za probe i putovanja, žutu majicu s amblemom i natpisom ansambla koji je dio Zajednice folklornog amaterizma Grada Zagreba (ZAFAZ).

Prije zagrijavanja i upjevavanja otkriva nam da je od djetinjstva u tim vodama. Ples i pjesma već 48 godina neizostavni su dio života ovog umirovljenog branitelja. Posljednjih šest Dragutin je vjeran starijoj postavi Vrapčanaca, a ranijih godina je neko vrijeme bio u redovima ansambala “Ivo Kozarčanin” i “Pavao Markovac”. Dogurao je i do predvorja samog vrha hrvatskog folklora, Ansambla LADO. 

“Jedan mali dio vremena sam bio u Ladiću. To je bilo tek tol’ko, samo probe. Bio sam tek četvrta postava, daleko je to od profesionalca”, dodaje najsjajniji detalj iz respektabilnog plesačkog staža. Bavljenje folklorom osobno mu je dragocjena aktivnost, osobito u mirovini.

“Najviše je to radi rekreacije. Kao i drugima, puno znači da se ispušeš tu kroz ples i pjesmu. Preko tjedna si napet, onda dođeš tu malo na probe, iskačeš i poslije fantastično osjećaš. A plešemo sve, iz cijele Hrvatske. Znači, Prigorje, Zagorje, Posavinu, Moslavinu, Podravinu, dosta je toga pa više ni sam ne znam”, šali se Dragutin.

Kaže, sve su mu koreografije dobre pa nema nekog specijalnog favorita. Nastoji redovno dolaziti na probe koje održavaju dva puta tjedno po dva sata. Inače, dobra volja, plesačko umijeće i ljubav prema tradiciji po njegovu su mišljenju najvažniji za dobrog folkloraša. Sakupljeno iskustvo gospon Dragec rado dijeli s podmlatkom Vrapčanaca. Te večeri obje generacije snimili smo u uvježbavanju koreografije iz Podravine. 

Nakon dulje pauze zbog korone ponovo živnuli na probama

I Vrapčanci su zbog korone na godinu i pol morali zastati s probama prema uputama Nacionalnog stožera, ZAFAZ-a i Hrvatskog sabora kulture. Od lipnja su opet krenuli pa su nakon ljetnih odmora od rujna u punom pogonu. Osjetila se ta praznina i nedostajali su im nastupi uživo na Smotri folkora, posjeti i druženja s prijateljskim KUD-ovima i inozemna gostovanja poput turneje u Prag, Krakow i Balaton kojih se rado prisjećaju. Bez podrške u obitelji toga ne bi bilo, a Dragutin kao i ostatak društva s tim nema problema. 

Od odlaska u mirovinu početkom ove godine Snježana Orešković (63) ima više slobodnog vremena za ležerna folklorna druženja. U “Vrapčancima” je već 15 godina. Donedavno i kao predsjednica KUD-a, nekoliko godina i tajnica, danas je većinom u ulozi članice društva. Inače po zanimanju knjigovođa s radnim stažem provedenim za stolom i kompjuterom u računovodstvenim izračunima trudila se uvijek uskladiti obiteljske i poslovne obaveze s folklorom. I za nju je to puno više od hobija. 

U društvo je gospođa Snježana došla na poziv prijateljice 2006. godine. Na samom početku imali su samo pjevačku sekciju i a capella izvedbe. Nakon dvije godine, kad je izabrana za tajnicu KUD-a, pokrenuli su tamburašku i folklornu sekciju. 

“Bilo nas je malo tada, pet šest parova tu iz kvarta. Mi pjevači smo se tad uključili u tu plesačku sekciju da vidimo hoće li zaživjeti ili ne. I to je bilo čisto rekreativno. Učili smo korake, svi smo bili manje više početnici i s godinama su nam malo porasli apetiti. Na jednom seminaru folklornog pjevanja upoznala sam gospodina Josipa Živkovića kojeg smo pozvali u društvo kad nam je trebao ozbiljan voditelj za plesački dio. Od 2012. radi s nama u toj i ulozi voditelja pjevačke sekcije. U to vrijeme smo stasali i slobodno mogu reći izrasli u solidno kulturno-umjetničko društvo s odličnim kritikama za svoju životnu dob. Tek posljednjih godina imamo pomladak. Nekad sam ja bila jedna od najmlađih u društvu u kojem su u počecima bile uglavnom starije pjevačice tu iz naselja. Ali godine čine svoje pa je došlo do smjene generacija. Tako i među nama koji smo još uvijek aktivni. Plešemo i dalje, ali ipak ne s onom snagom i izdržljivošću kao mladi”, priznat će Snježana.

Propalo putovanje u Makedoniju

I njoj su u spomenaru ostali posebno upečatljivi dojmovi sa srednjoeuropskih turneja, kao i iz južnog susjedstva, u Herceg Novom. Spremali su se “Vrapčanci” 2019. i na Ohrid no zbog korone im je, nažalost, putovanje u Makedoniju propalo. 

“Spremali smo se dosta za taj Ohrid koji nam još uvijek stoji tamo negdje i svi ga željno čekamo i nadamo se da će se realizirati”, ističe nekadašnja čelnica KUD-a. 

Uz odrasle i umirovljene amatere od 2014. djeluje i dječja sekcija, a kao u svemu kod nas financije su uvijek velika i važna stavka. Vječna je to borba. Društvo je kroz godine imalo četiri voditelja pjevačkih, plesačkih i tamburaških sekcija. Svake godine se treba prijaviti na gradsku Smotru folklornih amatera Grada Zagreba, a zatim prema ocjeni stručnog žirija i kvalifikacija stručnih voditelja, broja članova i koreografija, te starosti društva uspjeti dobiti sredstva iz gradskog proračuna. 

“To nam je od velikog značaja zadnjih par godina kak’ smo se digli. Mogu reći da smo u našem rangu, našoj životnoj dobi bili među deset najboljih KUD-ova u gradu Zagrebu. Naravno da se ne možemo mjeriti s mladima, ali sa svojima se praktički možemo mjeriti među pet najboljih. Konkurencija je inače velika. U Zajednici folklornih amatera inače djeluje 67 društava. Samo na ovom našem području ‘Klas Podsused’, KUD ‘Stenjevec’ i mi. Malo dalje prema centru su i KUD ‘Kustošija’ pa ‘Sljeme Šestine’. Ima nas tu prilično”, nabraja gospođa Snježana.

Financije su stalni problem

Nije tajna da trenutna financijska situacija u metropoli nije bajna pa tako i “Vrapčanci” još uvijek čekaju potporu od 55 tisuća kuna za godišnje troškove. Lani to nije bilo dostatno ni za pokriće honorara četiri voditelja pa su se krpali na razne načine, većinom kroz donacije, preko natječaja Turističke zajednice Grada za ljetne šetnice s turistima i povremene organizacije prigodnih događanja. 

“Članarina je za cijelu godinu 180 kuna. Ne znam hoće li se morati tu nešto promijeniti s obzirom da sad još nismo dobili sredstva od grada. Obećano je da će do kraja godine doći. Nadamo se “, poručuje bivša predsjednica društva.

Tome se nada i Ksenija Kranjec (66). Donedavno rasplesana Vrapčanka u mirovini je posljednjih osam godina, a za folklor je uvijek našla vremena i dok je bila zaposlena. 

“Kažemo aktivna penzionerka. E sad jel služimo peneze više-manje. Sve je to uglavnom za dušu i volju da ti bude lepše pod stare dane. Inače sam delala od administracije do špedicije, sve samo ne ono kaj sam završila, Pedagošku školu. Zato to sad nadoknađujem u mirovini na radionicama s klincima.” Naime, uz obveze tajnice KUD-a sada je u tjednu zaokupljena održavanjem i vođenjem kreativnih radionica za seniore i školarce u obližnjem Mjesnom odboru u sklopu programa vrapčanske podružnice Matice umirovljenika ogranak Susedgrad.   

O mjesečnom primanju gospođa Ksenija tek diplomatski veli koliko ima radnog staža i što je sve u životu radila, to su mali penezi. S druge strane, u mirovini je dobila više prostora za sebe nego je imala dok je radila redovni i dodatni posao, odgajala dvoje djece i sve one uobičajene kućanske obaveze. Danas kad je baka četvero unuka, kaže, samo bi još malo dodatnog vremena. “Dobro, i malo još penez, ali kaj je tu je”, govori.

Folklor ostvaruje želje

U Vrapčancima je i ona prvo u pjevanju, a od 2012. u tancanju našla ispušni ventil. “Dobrog folkloraša trebala bi krasiti ljubav prema toj našoj tradiciji. Tu je unutarnje zadovoljstvo jer činiš nešto za svoju dušu i dobro se osjećaš. A naravno, tu su i putovanja. Ne vele badava ak’ hoćeš jeftino putovati, upiši se u folkor. Tak’ da smo možda i mi tak’ ispočetka, ali se isplatilo. Išli smo u Poljsku, Češku, želja mi je bila kol’ko sam god stara da mi je samo dojti u Dubrovnik jer nigdar nisam mogla. I to mi se ostvarilo. Znači, folklor ostvaruje želje. Samo moramo biti skromni. A mi jesmo takvi”, ističe gospođa Ksenija. Probu na koju smo svratili do daljnjeg mora zaobilaziti zbog zdravstvenih tegoba. Ovih dana možda će trebati na operaciju kralježnice no nada se da će joj vježbe pomoći da to izbjegne. U mislima na ples i pjesmu pauziranje joj malo lakše pada pa se nada najboljem ishodu i povratku u formu, što smo joj i mi poželjeli. 

Kreativno je ovih godina angažirana i oko nabave tradicionalnih vrapčanskih nošnji koje imaju u KUD-u. Većinom se radi o autohtonim odjevnim predmetima koje su otkupljivali od starijih žitelja, neke su članice same izradile ili su naslijedile kao obiteljsku baštinu. 

Čuva bakin prsluk star 180 godina

“Ja recimo imam autohtoni kožunec moje pokojne bake, star nekih 180 godina. Pažljivo ga čuvam tako da je i moja unuka još plesala u njemu. Za nju sam dala napraviti ostale dijelove, gore su to cure izvezle i našnitale tak’ da ona ima kompletnu pravu nošnju. Sve ostale koje imamo su iz otkupa i donacija nasljeđa naših starih Vrapčana. Uglavnom fundus je dosta velik, bogat. Za ovakvo malo prigradsko naselje bogati smo i ponosimo se time”, ističe gospođa Ksenija.

O kvartovskom tradicijskom blagu u društvu ponajviše brine garderobijerka. Dok se članovi društva pripremaju za predstojeći izlazak na scenu na iščekivanoj Smotri, vrijedi spomenuti i da je upravo vrapčanska narodna nošnja prema ocjeni stručnog žirija ljetos na online reviji u organizaciji KUD-a “Prigorje” Križevci odnijela titulu najizvornijeg narodnog ruha.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.