“U mirovinu sam otišla prije 17 godina, u vrijeme kad je bilo dovoljno imati 55 godina života i 35 godina staža. Danas žene rade dulje, ali meni se odlazak dogodio baš u vrijeme kad je i trebao. Suprug je teško obolio i bio je ovisan o meni, na kraju je i gotovo potpuno oslijepio. U to je vrijeme moja mlađa kći rodila prvo dijete, pa sam mogla puno pripomoći i oko unučice. Tek sam se godinama kasnije uspjela posvetiti sebi”, ispričala nam je gospođa Štefica Brozović.
Danas živi u kući sa starijom kćeri i, kako kaže, baš uživa u životu. “Nemam veliku penziju kao ni većina hrvatskih umirovljenika. Eto mi kad sam radila sam u računovodstvu, i nisam bila saborska zastupnica”, rekla je kroz smijeh. No, kako kaže, režije i ostale troškove kućanstva dijeli s kćeri pa joj ostane koja kuna za vlastite gušte među kojima joj je najvažnije druženje s prijateljicama.
Piknici i izleti
“Redovito s mojom Mirjanom, Vesnom, Marijanom, Marijom i Božicom idem na kavu na ‘špicu’, odnosno središnji koprivnički trg, a od početka korone redovito sjedimo na otvorenom. Vikendima, najčešće nedjeljom, odemo i u moje gorice pa roštiljamo, ili se nađemo kod neke od nas kod kuće. Svaka donese nešto svoje, bila to štrudla, pita, nešto suhomesnato, stavimo sve na kup i eto piknika i veselja. Uz dobro jelo volimo popiti i gemišt od domaćeg vina, ili kušamo neki domaći liker koji napravimo. Sve su mi prijateljice udovice pa imamo vremena za kvalitetna druženja. To mi je jako važno, dobre smo si još od školskih dana. Nekad smo nalazile i ogovarale muževe, a danas smo više okrenute sebi”, rekla je duhovita gospođa Štefica.
Svako malo, otkrila je, odu i na neki jednodnevni izlet. “Evo, za idući mjesec već smo uplatile po 185 kuna za izlet na Festival čvaraka u Baranju. Upoznat ćemo taj kraj, kušati čvarke, kupiti ih malo za doma. Bit ćemo na zraku, dobre volje i što nam više treba. Volim te naše izlete i na to mi nikad nije žao potrošiti novac, a i djeca mi u vijek u torbicu gurnu kakvih sto kuna. Drugih većih troškova i nemam, kaputa ionako imam i previše u ormaru”, doznajemo od naše sugovornice koja si je ljetos priuštila i tjedan dana odmora na otoku Braču gdje su koprivnički umirovljenici išli organizirano.
U gorice na biciklu
U svoju kućicu u goricama također ide često, kad je sezona radova u voćnjaku i vinogradu ondje je najmanje dva, pa i tri puta u tjednu. “Imam četiri i pol kilometra do naše kleti i idem biciklom. Neko vrijeme razmišljala sam i o električnom biciklu da se manje umaram, ali su me moji odgovorili od toga jer su, poznajući me, uvjereni da bih dala previše gasa”, nasmijala nas je naša sugovornica i dodala: “Šalu na stranu, u goricama ima i puno posla, treba okopati cijeli vinograd. I kosim sama, jedino platimo čovjeka koji nam oreže voćke”
Gospođa Štefica od drijenka radi rakiju i likere (foto: privatan album)
Zimnicu priprema cijelu jesen
Oko kuće smještene u samom središtu Koprivnice, također ima poveći, uvijek uredan vrt o kojem valja brinuti. Što sve njezin vrt skriva, ne vidi se s ulice, jer je zaklonjen visokim i širokim, dvostrukim vratima. “U vrtu imam cvijeća, ali i voćke kao što su jabuke, dunje, drvo drijenka. Ljudima se danas više ne da skupljati drijenak, sitan je i mukotrpno je raditi s njim, no meni to nije teško. Svakodnevno sam ga skupljala u kace, i kad je sav dozrio i popadao, skuhala sam rakiju. Od dijela rakije od toga zdravog voća, napravila sam i likere. Potom sam radila i džem od dunje, a kći je napravila dunjin sir. U goricama nam je dobro rodila aronija, od koje sam također radila džem, ali i sok”, doznajemo.
Od povrća, kuhala je i pasirala rajčice, kiselila ciklu i papriku. Ovih dana priprema još i kiselo zelje, zelene rajčice i slatke feferone. “Posla koliko hoćete”, rekla je vrijedna umirovljenica čijom se zimnicom, osobito onom slatkom, vole zasladiti i unuci Viktorija i Ladislav.
Oduševila rajčicom u vrećicama za led
“Sve ste oduševili načinom na koji ste zamrznuli kuhanu rajčicu, kako ste se tome dosjetili?” upitali smo je, a ona odgovorila: “Kćeri je rekla njezina prijateljica Ines, i svidjela mi se ideja pa sam pokušala i nisam se razočarala! Eto svima ideje, rajčica se skuha, pasira i zatim ulije u vrećice za led. Tako si svaki put kad kuhate neko varivo ili umake, otkinete koliko vam treba”, uputila nas je.
Na pitanje što danas kuha, rekla je da najprije prijepodne ide na jedno predavanje u grad, a kad se vrati na brzinu ću pripremiti varivo od mahuna i kobasicu ili komad suhog mesa. Svaki dan, kaže, pazi da kod kuće imaju bar jedan kuhani, topli obrok.
Rajčicu zamrzava u vrećicama za led (foto: privatan album)
Čitanje je ispunjava
Naša svestrana umirovljenica voli pogledati i kazališnu predstavu, a osobito voli čitati. “Jako volim čitati, osobito memoare. Evo ovih dana baš čitam knjigu ‘Koprivničke pričice iz brijačnice’ koju je napisao legendarni brijač Josip Merić. Zanimljiva mi je i jer sam neke ljude koji se spominju u knjizi i osobno poznavala”, govori.
Nekad su joj, kaže, hobiji bili i izrada goblena, heklanje i šivanje, no s vremenom se toga okanila. “Nitko više ne želi nositi moje modele, pa to više nema smisla. Našla sam si druge zanimacije”, govori i dodaje da je uključena i u Povijesno društvo Koprivnica te je osobito do pojave pandemije bolesti COVID-19 često nazočila njihovim predavanjima povijesne tematike. “Jako me se dojmilo predavanje jednog našeg svećenika o starokatolicima koji su tu bili vrlo jaki. Zamislite, mogli su se vjenčati i nisu toliko novca uzimali od građana. Upitala sam svećenika zašto se to išlo mijenjati, a on mi je rekao da je došlo doba kad su takve promjene bile moderne”, ispričala nam je i dodaje da u crkvu ide kad su krštenja, smrti i vjenčanja. “Mirno spavam, bez tableta, dakle mogu reći da mi je savjest čista. Na mise ću redovito kad budem starija”, kaže na to.
Zdravo tijelo, zdrav duh
Upravo je iznimno aktivan život naše vesele sugovornice, vjerujemo, zaslužan i za njezino dobro zdravlje u osmom desetljeću života. “Ne uzimam nikakve lijekove osim za alergiju. Redovito kontroliram tlak, pa ako se poremeti, popijem jednu tabletu i to ne često. Ništa me ne boli, neka tako ostane. Korone se ne bojim, odmah sam se išla cijepiti s obje doze. Podržavam cijepljenje, to što govore da ne znaju što je u cjepivu, kod mene pada u vodu jer znam da kad dođu na hitnu, ne pitaju što je u injekciji”, kaže gospođa Štefica koja je imala još puno toga za ispričati, ali smo ugodan razgovor morali prekinuti u želji da na vrijeme stigne na organizirano gradsko predavanje na temu vode, gdje su je već čekale prijateljice.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
u okviru projekta “Živim, učim, rastem – Aktivno starenje, zdravo starenje”
