Osobe starije od 50 godina ako su duže vrijeme nezaposlene, u pravilu vrlo teško dolaze do novog zaposlenja. Njima sada jedna nova inicijativa pruža nove šanse – prekvalifikacije za njegovatelje, piše Deutsche Welle. Dok druge agencije za zapošljavanje za nezaposlene starije od 50 godina na raspolaganju imaju svega jednog ili dvoje suradnika, Saarlous je još 2008. godine angažirao deset osoba. „Mi smo odmah osnovali cijeli tim „50plus“. Deset posebno školovanih suradnika se od tada brine isključivo za starije nezaposlene osobe kojima je na tržištu rada još teže nego drugima doći do radnog mjesta“, kaže Margret Kuhn, voditeljica ove mjesne agencije. Ona dodaje da je riječ o oko 1.200 osoba koje su već godinama bez zaposlenja i u pravilu bez kvalifikacija.
„Jednu trećinu smo već uspijeli zaposliti, barem toliko da su im od poslodavca plaćena sva socijalna osiguranja“, kaže ponosno Kuhn. Međutim, dodaje ona, jedan od problema je svakako motivacija ovih ljudi. „Nije riječ o tome da su oni s vremenom izgubili volju, već o tome da su u godinama bez radnog mjesta izgubili samopouzdanje. Njih muče strahovi po pitanju – što se od mene uopće traži? Mogu li ja to uopće raditi? Imam li dovoljno kvalifikacija?“, kaže ona. Stoga je jedan od najvažnijih dijelova savjetovanja i pomoći koju pružaju spomenuti suradnici, upravo ohrabrenje a tek onda eventualne dodatne kvalifikacije.
Iskoristiti šansu
Jedan od onih koji su se odlučili na novi korak je i Uwe Leist. Po zanimanju ličioc, on nakon jedne nesreće više nije mogao obavljati svoj posao. Slijedila je prekvalifikacija, radna mjesta na ograničeno vrijeme, otpuštanje i na kraju – nezaposlenost. No, s ovom sudbinom se 53-godišnjak nije želio pomiriti. Tražio je dalje, učio i na koncu stigao do crkvene socijalne ustanove u Saarlouisu, koja se brine (neprofitno) za osobe oboljele od demencije.
Uz pomoć programa „50plus“, Leist trenutno pohađa jednogodišnju školu za njegovatelja starijih osoba. Vratila mu se nada. „Sada sam pronašao što sam tražio. Svatko zna da u Njemačkoj imamo nedostatak njegovatelja, stoga mislim da imam dobre šanse“, kaže on i dodaje da računa s time da će po završetku školovanja i prakse ostati raditi u ovoj socijalnoj ustanovi.
Njegove nade potvrđuje i Sylvia Robert. “Starije osobe imaju veliko životno iskustvo i mnogo suosjećanja. Stoga osobe starije od 50 godina zapravo imaju mnogo više prednosti nego mlađe osobe, posebno na području njegovateljskih zanimanja. Osim toga, do sada smo imali i vrlo dobra iskustva kada su mlađi i stariji zajedno radili”, kaže Robert, voditeljica ove crkvene ustanove.
Rainer Calmund kao “veleposlanik” inicijative
U međuvremenu su se ovoj inicijativi priključile i savezne pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija kao i Hessen. Time je ovo jedna o najvećih incijativa u Njemačkoj. Ono što je posebno zanimljivo je da se ovdje nisu udružile samo razne socijalne ustanove već i mnogobrojna poduzeća. “I ona su shvatila da se u svakom slučaju isplati ponovno zaposliti osobe koje su nekoć već bile na radnom tržištu”, kaže Margret Kuhn.
Ona dodaje međutim da im je još uvijek potrebna velika pomoć od strane politike, odnosno, političara. „A kako bismo još lakše na neki način doprli do njih kao i do većih poduzeća, uspijeli smo pridobiti mnoge poznate ličnosti. Jedan od njih je primjerice, bivši nogometni menadžer, Rainer Calmund. Ovaj 65-godišnjak usprkos godinam još uvijek itekako radi i vrlo je aktivan“, navodi Kuhn.
Sam Calmund, čiji je životni slogan uvijek bio „Ne brbljati već raditi!“, svoj najnoviji neprofitni angažman komentira ovako: „Ja sam uvijek imao sreće i stajao takoreći na svjetloj strani života. Stoga mislim da moram nešto i ja dati, vratiti jedan dio društvu, pogotovo starijima…“. Prema njegovom mišljenju su upravo starije osobe veliko obogaćenje za svako poduzeće. Osim toga, radna energija ionako ne ovisi o životnoj dobi. „A kada mladi i stariji zajedno i s međusobnim poštovanjem rade, iz toga može samo nastati uspjeh, gospodarski uspjeh. Zato želim dati svoj doprinos ovoj inicijativi“, kaže Calmund i dodaje – „Na koncu, mladi su brži ali starijima je poznata prečica!“.
/autor: Manfred Böhm/ Željka Telišman/Deutsche Welle/
