Iako aktivisti protiv cijepljenja sebe rado proglašavaju avangardom i “onima koji imaju otvoreni um i oči”, činjenica je da već duže od 135 godina koriste iste smicalice, dezinformacije i logičke pogreške na koje je naivnijima lako nasjesti. Ne čudi stoga da je difamacijska kampanja koja se vodi protiv cjepiva protiv bolesti COVID-19, već viđena svaki put kada se čovječanstvo uspješno cijepljenjem borilo protiv globalnih zaraza.
Vjerujete li u rijetke stručnjake koji su se “usudili dignuti glas protiv tajnih centara moći i profita farmaceutske industrije”, znajte da ih je još 1885. godine pretekao antivakserski pionir dr. Alexandar Ross koji je za sebe tvrdio da je “jedini liječnik koji se usudio progovoriti protiv fetiša cijepljenja”. Dapače, i danas je notoran njegov pamflet u kojem je pisalo da je “tužan prizor vidjeti ljude kako kao ovce idu u klaonicu”, a sve to za vrijeme velike epidemije velikih boginja u Montrealu. Zvuči li vam to poznato?
Žalosno, otkriveno je kako se je upravo Ross ranije zaštitio cjepivom protiv boginja, o čemu je rado svjedočio novinama The Gazette (Montreal, 14. listopada 1885. godine), dokumentirala je u svojoj analizi za The Conversation doktorandica Paula Larsson iz Centra za povijest znanosti, medicine i tehnologije koji djeluje pod Sveučilištem Oxford.
Današnji antivakseri upravo djeluju prema pravilima koja su tada postavljena:
Umanji opasnost epidemije
Baš kao i što se danas govori da je COVID-19 tek obična gripa ili bolest od koje se rijetko umire, tako je i Ross umanjivao zarazu čija se stopa smrtnosti kretala od 30 do 40 posto, a koja je iskorijenjena u drugoj polovici 20. stoljeća baš zahvaljujući cijepljenju. Tvrdio je da je riječ o “bezumnoj panici koju su proizveli liječnici i zdravstvene vlasti”, navodeći da epidemija velikih boginja ne postoji. I to vam zvuči poznato?
“Stop!!! Žalostan prizor. Ljudi kao ovce idu na klaonicu. Tiranija liječništva!!!” (dr. Alexandar Ross, 1885.)
Ne treba reći da je u to vrijeme od velikih boginja umrlo, prema službenim zapisima, gotovo 20 posto populacije Montreala, no povjesničari medicine tvrde da je žrtava puno više.
Tvrdi da cjepivo izaziva bolest ili da ne djeluje
Antivakserski aktivisti tijekom povijesti tvrdili su da cjepivo izaziva cijeli niz bolesti; od velikih boginja i tuberkuloze, do kolere i trovanja krvi. Priča o autizmu novijeg je datuma, što je razumljivo, budući da je riječ o poremećaju koji se prati tek u novije vrijeme.
Istini za volju, treba reći da te zamjerke nisu bile posve bez osnova, ali ne na način da bi se cijepljenjem namjerno širila bolest. Budući da medicinske prakse u to vrijeme nisu “robovale” sterilnosti, u pojedinim slučajevima bolest se nesterilnom iglom zaista mogla prenijeti s bolesne na zdravu osobu. Zabilježeni su i slučajevi kada su u tehnološki lošim uvjetima u cjepivima ostali i živi uzročnici bolesti. No upravo u tom dobu trebamo tražiti i sve jaču regulaciju proizvodnje i primjene cjepiva, a koja nije prestala jačati do danas.
Proglasi cijepljenje dijelom velike urote
I u godinama velike ugroze Ross nije odustajao od tvrdnji da su se novine i medicinska struka udružili kako bi širili strah i provodili “divljačku kampanju”, a sve u svrhu stjecanja profita. Kao i danas, i tada su epidemije bile prilike i za medicinske radnike, ali i za istraživače u medicini. Ross ih je odlučio prikazati kao one koji “na sirotinji zarađuju milijune”, a mogao je i istaknuti i njihov trud da spriječe tisuće smrti i patnji. No nije. Zvuči poznato?
“Napad na osobne slobode. Radnici i radnice Montreala prisiljavaju se na cijepljenje” (dr. Alexandar Ross, 1885.)
Osim toga, tada proglašavane protuepidemijske mjere dr. Ross je opisivao kao napad na osobne slobode i prekoračenje vladinih ovlasti. Poznato?
Pozovi se na lažne medicinske autoritete
Ni tu se nije previše toga promijenilo. Antivakseri i danas traže “rijetke ptice” u znanstvenoj zajednici koje će potvrditi njihova uvjerenja. Bez obzira što se gotovo uvijek radi o ljudima iza kojih ne postoji ozbiljan medicinsko praktičarski ili znanstveni rad. Ili što je riječ o onima koji su vremenom izgubili reputaciju u znanstvenim krugovima. Jedno je zajedničko tim “autoritetima” – društvenu moć postižu prikazujući sebe kao usamljene križare protiv sustava.
Rossov antivakserski pamflet iz 1885. godine tako se poziva na dr. Johna Eppsa, za kojeg piše da je 25 godina radio kao javni vakcinator. “Virus iz cjepiva je otrov, prodire u sve organe. Nije ni protuotrov ni lijek, niti neutralizira velike boginje. Nitko nema pravo ubrizgati zlonamjerno taj otrov u tijelo djeteta”, riječi su koje je Ross pripisao stanovitom dr. Eppsu, dodajući u priču dijete kao pojačivač emotivne reakcije u ovom slučaju.
Iskazi navodnih medicinskih autoriteta koji svjedoče o štetnosti cijepljenja (dr. Alexandar Ross, 1885.)
Larsson tako u svojoj analizi zaključuje da moderni antivakseri imaju čitav niz takvih likova, čiji je predvodnik Andrew Wakefield, notorni liječnik koji je ostao bez licence nakon što je otkriveno da su njegovo istraživanje koje “dokazuje” da cijepljenje izaziva autizam financirali roditelji autistične djece.
“Kako se približavamo globalnoj distribuciji cjepiva protiv bolesti COVID-19, možemo očekivati sve više ‘križara’ koji će objavljivati ‘dokaze’ protiv cijepljenja. Uočavajući obrasce djelovanja koje ponavljaju iz prošlosti, možemo steći korisne lekcije kako se boriti protiv njih u budućnosti”, zaključuje Larsson.
Kako su teoretičari urota početkom 19. stoljeća proglašavali koleru izmišljenom bolešću, pročitajte u ovom ilustriranom prilogu.
