Prije nekoliko dana poznata splitska glumica i životna suputnica Hrvoja Šalkovića, Ana Gruica, požalila se na Facebooku da, iako je u poodmakloj fazi trudnoće, nitko se prema njoj tako ne ponaša, odnosno nitko je ne pušta preko reda u trgovini ili u banci, nitko joj se ne ustaje u javnom prijevozu, nitko ju ne pita treba li joj što. Zbog toga ju je, kaže Gruica, jako sram. Sram u ime svih onih ljudi koji ne pokazuju ni najmanje suosjećanja prema jednoj trudnici i čime pokazuju jako loš kućni odgoj, dok su im istovremeno usta puna kritika na ponašanje drugih.
Potaknuti tim primjerom, istražili smo kako se ljudi ponašaju prema starijim osobama, prepuštaju li im svoje mjesto u tramvaju ili autobusu, upitaju li ponekad svoje starije susjede treba li im što i općenito kakav je odnos prema starijoj populaciji.
Dragutin (72) – Djeca i mladi uglavnom ne ustaju u tramvaju. Ali nisu za to oni krivi, nego njihovi roditelji koji ih nisu tome naučili. Gledam neki dan u tramvaju, jedna mama pušta svojeg 10-godišnjeg sina da sjedi, dok ona sama stoji pokraj njega. Pa nije li njemu lakše stajati nego njoj koja sigurno po cijeli dan radi? A i kako će to dijete kasnije znati da bi se starijima trebalo ustati? Od koga će to naučiti? Njemu neće nikad niti pasti na pamet da je prepuštanje sjedala starijima nešto što je pristojno i normalno.
Branka (75) – Ustanu u tramvaju, kako ne! Nekad se mora pitati, ali ustanu djeca, kako ne bi! Kad je velika gužva u tramvaju onda ne očekujem da se netko ustaje, prepušta sjedalo jer se ionako teško kretati po tramvaju kad ima puno ljudi. Ali kad nije tolika gužva, rado djeca ustanu i pomognu, ne mogu reći.
Vera (68) – Nekad ustanu nekad ne, ali kad ne ustanu – ja ih potjeram! Pa tko je to vidio da mali mulac sjedi a ja stara i još s bolesnom nogom kraj njega stojim? Naročito mi smeta kad stanem pored nekog dečka ili cure i znam da su me vidjeli, i mene i moju štaku, ali se okrenu na drugu stranu ili počnu nešto tipkati po mobitelu. To me posebno razbjesni! Neki dan sam imala okršaj s jednom balavicom oko toga. Rekla sam joj da se ne pravi da me nije vidjela i neka izvoli ustati. Rekla mi je da i ona ima pravo sjediti jer je platila kartu. Kad sam joj rekla neka m tu kartu pokaže, samo je umuknula i na sljedećoj stanici izjurila iz tramvaja. Bezobraznica!
Marija (78) – Nemaju mladi danas poštovanja za starije! Niti malo! Kad sam ja bila mala, nismo smjeli sjesti niti za stol dok nam tata nije rekao da smijemo! A ovo danas je prestrašno! Niti ustaju u autobusu, niti puštaju u redu u trgovini, ne pitaju trebaju li što pomoći, grozno! I oni će jednom biti stari i što onda? Onda će se žaliti kako su mladi opet grozni – a i sami su bili takvi! Ma sve je to od kuće! Djecu odgaja ulica!
Vlado (70) – Evo baš se vraćam iz banke. Jedna mlada ljubazna žena me pustila ispred sebe jer je vidjela da mi je teško stajati. Ima vrlo obzirne mladeži, ali ima i bezobrazne. Isto kao i s odraslima, valjda. Ono što me zapravo još više ljuti je kad svi ljudi u nekom, recimo tramvaju, vide da klinac sjedi a starija osoba ili invalid stoji, i nitko neće ništa reći. Svi bi htjeli da svijet bude bolji, ali bi svi htjeli da se popravi sam od sebe ili da to napravi netko drugi.
