Na adresu Jutarnjeg lista stiglo je pismo liječnice KB Dubrave koja tvrdi kako u respiratornom centru bolnice nema ni lijekova ni hrane za bolesnike.
Pismo je proslijeđeno Ministarstvu zdravstva, a ministar Vili Beroš rekao je Jutarnjem da će u KB Dubravu uputiti zdravstvenu inspekciju ne bi li se utvrdile nepravilnosti i riješio problem s obzirom na činjenicu da bi uskoro cijela ustanova mogla postati isključivo COVID-19 bolnica sa 640 kreveta.
“U proteklih 5 radnih dana u mojim smjenama u trajanju od 8 do 16h ukupno sam preuzela između 30 i 40 bolesnika, od toga sam osobno otpustila 10. Ne prijavljujem umrlih bolesnika tijekom moje službe”, navodi liječnica.
“Bez obzira na izniman osobni trud koji sam uložila za zbrinjavanje bolesnika, smatram da isti nisu adekvatno zbrinuti te da istima nije pružena odgovarajuća potrebna skrb koja nije posljedica mog osobnog angažmana i truda”, piše i dodaje da su se tijekom njene službe ponavljali problemi zbog kojih je u nekoliko navrata apelirala onima koje je u tom trenutku zadužena za rješavanje istih.
“Nekoliko puta zvala sam kuhinju”
Prema njenim navodima, bolesnici u respiratornom centru KB Dubrava ne dobivaju obrok svakodnevno. “Na kolicima iz kuhinje ne dođe pladanj sa imenom pojedinih bolesnika iz nepoznatog razloga. U nekoliko sam navrata nazvala našu kuhinju te apelirala na problem na što je odgovoreno da će obrok doći. Budući da sam zbog ‘potrošnje’ opreme morala napustiti prostore Respiratornog Centra, nazvala sam sestre koje su ostale na Odjelu, međutim istima nije poznato da li je bolesnik dobio ili nije dobio ručak. Ja osobno ne poznajem sestre i med. tehničare s kojima sam u smjeni niti postoji adekvatno predstavljanje i raspoznavanje osoblja niti mogu po bolnici tražiti ljude koji bi mi potvrdili jesu li bolesnici jeli. Sutradan u vizitama bolesnici potvrđuju da obrok nisu dobili, a isto navode i drugi bolesnici po sobama”, navodi liječnica u pismu.
Opisuje i slučaj bolesnika koji je, kako tvrdi, psihoorganski promijenjen u dobi 82 godine, nakon što nije dobio ručak, ustao i sam hodao po odjelu. Od pada ga je, tvrdi, spasio medicinski tehničar.
“Lupocet za karcinom”
Kaže, nedostaje i lijekova. “Istaknut ću inhibitore protonske pumpe kao profilaksu ordiniranih kortikosteroida. Ne postoje adekvatni analgetici te je bolesnici s metastatskim karcinom u kosti radi bolova ordiniran Lupocet u dozi 500mg koji je u tom trenutku bio jedini dostupni analgetik za kojeg smatram da nije adekvatan te ne može kupirati takve bolove”, navodi liječnica koja je svakodnevno izložena napadima bolesnika i obitelji zbog nedostatka terapije.
Tvrdi i kako svakodnevno prima pritužbe za neadekvatnu higijenu bolesnika, te da nedostaje sapuna, ručnika za ruke, tuševa i sanitarnih čvorova.
Gola na hladnoći
Piše i da ne postoji odgovorna osoba mimo nje za bolesnike kojima obitelj ne donosi osobne stvari. “Bolesnica u dobi od 84 godine dovedena je iz mirovnog doma u pidžami koja je nakon nekoliko dana skinuta s bolesnice jer je bila prljava i bolesnica je tijekom 72 sata provela gola u sobi s još 3 bolesnika i 3 bolesnice izložena stalnim pogledima. Krevet navedene bolesnice nalazi se uz vrata sobe i tijekom 2 dana su se kraj tih vrata izvodili radovi izgradnje novih vrata prema objektu B te je bolesnica neprestano bila izložena vanjskoj temperaturi”, opisuje šokantno stanje u bolnici.
“Preko 20 telefonskih poziva sam uputila da se bolesnici omogući donirana majica i deka, međutim bolesnica je isto dobila 4. dan hospitalizacije. Kao i u gore navedenim slučajevima, smatram da posljedice istoga nisu moja pravno medicinska odgovornost”, navodi liječnica.
“Nisam pravno zaštićena”
“Za kraj, s obzirom na izmjene sestara i tehničara, za razliku od uobičajenih vizita na odjelu, ne postoji uopće vizita sa sestrama (do jučerašnjeg dana 22.10.2020.) te ne postoji prijenos informacija o bolesnicima niti potvrda što je bolesnik i da li je bolesnik dobio terapiju. Od bolesnika sam obaviještena da nisu dobili terapiju. Isto potvrđuju osobe koje s bolesnicima dijele bolesničke sobe”, stoji u pismu.
“Zaključno, smatram da u ovim uvjetima rada bolesnicima nije pružena adekvatna medicinska skrb te da su narušena njihova prava. Za isto se ne smatram pravno medicinski odgovornom i u slučaju tužbi od strane obitelji ili samih bolesnika, mislim da nisam pravno zaštićena”, navodi liječnica.
“S obzirom da mi je sloboda savjesti zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka, a po čl. 47. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, pročišćeni tekst, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), imam zajamčeno pravo na priziv savjesti, sukladno Hipokratovoj zakletvi, smatram da bolesnicima zbog tehničkih uvjeta u kojima radim ne pružam potrebnu medicinsku skrb te nisam odgovorna za potencijalno nepoželjne ishode liječenja”, zaključuje liječnica u svom potresnom pismu koje je objavio Jutarnji.
Peršec: Pacijentima ništa ne nedostaje, bolesnici na intenzivnoj ni inače nemaju odjeću
Predstojnica Klinike za anesteziologiju KB Dubrava i predsjednica Hrvatskog društva za intenzivnu medicinu, doc.dr.sc. Jasminka Peršec, za N1 televiziju demantirala je navode iz pisma liječnice. “Voditelj sam intenzivističkog centra i odgovorno mogu reći da centar u kojemu se trenutno nalazi 28 najtežih bolesnika – nema da im bilo što nedostaje. Svaki od tih bolesnika dobio je maksimalnu skrb. Prema tome, nikakva situacija manjka lijekova, infuzija, prehrane ne postoji”, izjavila je.
“U svakoj jedinici intenzivne medicine u Hrvatskoj i svijetu bolesnici nemaju odjeću jer mi cijelo vrijeme njih monitoriramo i radimo različite postupke”, objašnjava Peršec pa navodi i da institucije unutarnjeg nadzora traže autoricu teksta. “Sumnja se na mladu liječnicu koja radi u respiracijskom centru, vjerujem da će institucije odraditi taj posao”, zaključuje.
