Vremena kad smo se čudom čudili turistima iz azijskih zemalja koji uokolo hodaju s maskama na licu i nagađali o razlozima zašto to čine, sad se čine kao neka druga realnost jer su maske na licu postale uobičajen prizor i na ulicama hrvatskih gradova.
Ljudi nose svakakve maske i na svakakve načine. Najčešće su one zelene, kirurške, nešto rjeđe pamučne, ima i onih sofisticiranijih, skupljih koje pružaju bolju zaštitu, no neki oko glava zamataju i obične marame ili preko nosa navlače majicu kad ulaze u trgovinu.
Raznovrsni su i načini na koje se maske nose. Iako bi ih trebalo nositi tako da prekrivaju i usta i nos, one najčešće prekrivaju samo usta, stoje na bradi, vise s uha poput naušnice ili se klate oko zapešća i čekaju trenutak kad će postati baš prijeko potrebno da budu instalirane na lice. Ipak, najkreativniji su razlozi koje ljudi izmišljaju da ih ne bi nosili.
Maske kao podbradak
“Gledajte, na tim maskama ionako piše da ne štite od koronavirusa tako da ja ne znam zašto ih trebamo nositi”, govori nam prodavačica na jarunskoj tržnici dok joj maska “štiti” bradu. “Ali, evo – nosim je jer nam stalno dolaze inspekcije pa bolje da nemamo problema”, kaže prodavačica, iako pritom masku uopće “ne nosi”, jer se maska na bradi ne računa pod ozbiljnim nošenjem maske i na taj način doista ne služi ničemu.
Gospođa nije u krivu kad kaže da maska ne štiti sto posto od virusa, no u krivu je kad misli da je zbog toga ne treba nositi. Ovako je to na društvenim mrežama pojasnio fizičar Saša Ceci.
“Davor Pavuna je podijelio izvanredno otkriće – virus može proći kroz pore na maskama. Dobro jutro, Kolumbo. Pa zato na maskama i piše da ne štite od virusa. I to su nam odmah rekli da je tako. Iako sam virus može putovati zrakom, on se puno češće prenosi u kapljicama npr. kad kašljemo, ili kad prstima čačkamo po licu pa ga pokupimo i prenosimo dalje. Maske smanjuju količinu kapljica i udaljenost na koju one odlete, a i ne daju nam da svako malo kopamo nos. I zato maske pomažu. Stvarno nije neka kvantna fizika.”
“Ne mogu disati!” Stvarno?
Drugo najčešće opravdanje za nenošenje maske je to što ona, navodno, toliko ometa disanje da to ljudi ne mogu podnijeti. Iako bi to, zapravo, bilo u suprotnosti s ovom prethodnom tvrdnjom – ako kroz maske prolaze virusi, bakterije i ostali mikrobi, onda valjda može proći i molekula kisika – mnogo je onih koji kažu kako je nezdravo i štetno, premda razne maske, pa i puno teže od običnih kirurških, nose najrazličitije profesije i još se nikada nije povelo pitanje o opasnosti njihova nošenja.
“Ja sam medicinska sestra i masku nosim već 20 godina, svaki dan po više sati i s maskom na licu obavljam jako zahtjevan posao. Zato kad mi netko kaže da ne može staviti masku tih deset minuta dok obavi kupovinu, ne znam bih li se smijala ili plakala”, kaže gospođa Jelena (52) zaposlena u jednoj zagrebačkoj bolnici.
Dok traje epidemija novog koronavirusa – ali bilo bi to dobro činiti i inače, u sezonama obične gripe i prehlade – maska na licu onda kad ne možete izbjeći bliži kontakt s drugim osobama, može smanjiti mogućnost zaraze virusom. Neće zarazu u potpunosti spriječiti, ali će značajno pomoći, što može biti sasvim dovoljno da virus ne izazove ozbiljne probleme u društvu. Ne ulazeći ovaj put u nagađanja zašto se ljudi opiru tako jednostavnim i zdravorazumskim rješenjima koja ugroženim skupinama mogu puno pomoći, a nama ostalima tek beznačajno narušiti uobičajenu komociju, potražili smo odgovor na pitanje koje su maske najučinkovitije.
Ne štite sve maske jednako
Prema najnovijem istraživanju, sve maske doista ne štite jednako dobro, a neka rješenja bi mogla biti čak i štetnija nego da masku ne nosimo uopće.
“Vodeći se logikom da i ruka pred ustima kad kišemo barem malo pomaže, mislili smo da će i bilo kakva maska biti bolje nego nikakva”, kaže doktor Eric Westman sa Sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini na kojem je provedeno istraživanje o učinkovitosti zaštitnih maski.
U provedenom istraživanju, najboljima su se pokazale posebne medicinske maske, tzv. N-95 koje su bolje i od kirurških, jednokratnih maski. Nakon njih, dolaze one kirurške, najčešće zelene, maske. Treće po učinkovitosti bile su pamučne maske, a tek nakon njih razne marame i povezi koje ljudi nose.
Studija je ispitivala učinkovitost zaštitnih maski prilikom govora, što je ujedno i najčešća situacija u kojoj se ljudi nalaze, daleko češća od kihanja ili kašljanja. Ovo istraživanje pokazalo je i koje maske moraju imati oni najizloženiji virusu, npr. liječnici i medicinske sestre, dok drugi mogu nositi maske manje razine zaštite no to svejedno može smanjiti rizik od prenošenja zaraze.
Zaboravite na marame i šalove
Najzanimljiviji dio istraživanja odnosio se na ispitivanje razine zaštite koju pružaju marame i razni povezi te je dokazano da takva rješenja mogu zapravo povećati raspršivanje virusa u okolinu.
“Mislimo da je to zbog toga što te vrste tekstila ne sprečavaju širenje kapljica iz naših usta i nosa već ih razbijaju na mnogo manje čestice koje se onda lakše šire. Takve manje čestice mogu dulje ostati u zraku i putovati na dalje relacije pa je možda nošenje takvih pokrivala kontraproduktivno te je bolje uopće ne pokrivati usta nego ih pokriti običnom maramom koja nije zamišljena za zaštitu”, kazao je doktor Martin Fischer, jedan od članova istraživačkog tima.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
