“Ne mogu disati, maska me guši, vruće mi je, ne želim je nositi.” Riječi su to kojima dio naših čitatelja, većinom čitateljica, negoduje protiv nošenja maski. Pa u narušavanju vlastite rutine i komocije pokušavaju pronaći tisuću i jedan razlog za izbjegavanje ove protuepidemijske mjere stvarajući dojam da su maske obavezne čak i kad spavamo, a ne samo, za većinu građana, u javnom prijevozu i trgovinama.
“Ljudima se sad zaista mora vjerovati kada kažu da im nošenje maski uzrokuje razne poteškoće. To su subjektivni dojmovi i njih treba poštovati.” Izjavila je to za Večernji list ugledna hrvatska psihologinja dr. sc. Mirjana Nazor.
“Jer kod nekih ljudi to što imaju nešto preko lica i preko usta zaista izaziva nelagodu, nervozu, pa čak i osjećaj gušenja. No isto tako treba reći da dio te nelagode može biti i samo, kako se ono kaže, u našoj glavi Mnogi se sad pitaju zašto to moramo nositi, je li to uopće potrebno, ima li to zaista smisla i učinka. Čini mi se, kada bismo bili posve sigurni da je to neophodno, da time doista štitimo sami sebe i sve svoje bližnje, da bismo onda i te maske lakše podnosili”, govori psihologinja koja za sve reakcije ljude vezane uz nošenje maski ima razumijevanja jer u njima prepoznaje stvarne muke, ponekad čak i patnje.
No postoje i načini na koje si ljudi mogu olakšati nošenje maske, objašnjava Nazor pa dodaje da svatko sam sebi može reći: “U redu, nije mi to ugodno, nedostaje mi zraka, čini me to nervoznim, smeta mi, gnjavi me, ali podnijet ću to jer je ona druga nevolja puno veća i gadnija. Ako se samo zato što nisam nosio ili nosila masku razbolim ili ako se zbog mene možda razboli netko meni blizak, onda ću se stalno pitati – pa zašto nisam”.
“Znači, potrebna je ta jedna autosugestija, da sami sebi nekoliko puta tijekom dana ponovimo ovakvu misao kako ne bi bilo naknadne grižnje savjesti. Jer ako se dogodi da se netko razbolio zbog nas onda si to ne možemo oprostiti. Osim toga, bilo bi dobro i jako korisno da svi kojima maske pričinjavaju bilo kakvu poteškoću, tijekom radnog vremena i obavljanja posla ili obaveza koje podrazumijevaju nošenje maski, svakih sat-dva na nekoliko minuta izađu na svježi zrak, nakratko skinu masku, prodišu, opuste se. To bi trebali tolerirati svi poslodavci. Štoviše, trebali li svoje zaposlenike sami poticati da se na taj način malo “oporave”. Time se sprečavaju patnje koje ljudi mogu imati”, ističe ova psihologinja za Večernji pa dodaje da ako se neki ljudi u cijeloj ovoj situaciju dulje vrijeme osjećaju znatno lošije, da im maske iz nekog razloga ozbiljno škode, onda bi bilo dobro da se obrate za stručnu pomoć. Tim više, napominje, što sad ima i psihologa-volontera koji mogu dati savjet ili uputu što i kako učiniti.
