Dalekih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je sasvim uobičajeno u školama i fakultetima susresti studente iz dalekih afričkih zemalja. Bilo je to vrijeme prije razmjene studenata i „bolonjskog procesa“, a ti studenti su birali naše fakultete po političkom „nesvrstanom ključu“. Kako je sve to izgledalo pročitajte u reportaži iz 1977. godine koju je objavila Arena.
Na školovanje u našu zemlju nedavno je došlo više od tisuću mladih iz prijateljske i nesvrstane Nigerije. Oni će u Splitu, Osijeku, Vršcu, Somboru i mnogim drugim mjestima učiti za tekstilce, tehničare, pomorce, poljoprivredne stručnjake. Prije početka iduće školske godine iz Nigerije će doći još tisuću novih učenika, što je još jedan doprinos već razvijenoj naučnotehničkoj i kulturnoprosvjetnoj suradnji Jugoslavije s nesvrstanima i zemljama u razvoju te oslobodilačkim pokretima.
„More topla… toplo. Prvi maj je praznik… rada“, čuje se uglas na malo otežalom hrvatskosrpskom jeziku. Glasovi dolaze iz učionica u Vršcu, Osijeku, Varaždinu, Kotoru, Splitu, Somboru. Nekoliko stotina mladih iz Nigerije došlo je da u našoj zemlji stekne vrhunska znanja iz poljoprivrede, pomorstva, tehnike.
A sada, na samom početku, uče naš jezik. Stalno se premještaju iz učionica u kabinete i obratno. Po cijeli dan slušaju i izgovaraju naše riječi. Pomalo im se jezik zapliće, muče se sa “č”, “đ” i drugim “teškim” slovima. Ali uče marljivo i s nekima od njih smo već mogli razgovarati ponešto i na našem jeziku. Emanuel, Lorens, Mohamed i Tonie u Osijeku su tek dva mjeseca. U jesen će upisati se u poljoprivrednu školu.
„Najteže nam je bilo zimi“, objašnjava Tonye Frederic. „Kad je ovdje u Osijeku bilo minus 10 stupnjeva, kod nas u Nigeriji bila je prava vrućina. Ali prilagodili smo se brzo. Pokupovali smo zimske kapute, malo se tresli od studeni i naravno izdržali. Sada je već bolje.“
„U Hrvatskoj će se za sada školovati 150 mladića i djevojaka iz Nigerije“, kaže direktor Republičkog zavoda za tehničku suradnju dr. Ivica Marinić. „Do rujna (septembra) ove godine pohađat će tečajeve da bi svladali naš jezik, kao i predavanja iz nekih predmeta koji će im biti osnova za njihovo daljnje obrazovanje.“ Za pomorce će se u Splitu školovati 35 učenika, za poljoprivredne struke u Osijeku 60, a 55 mladih Nigerijaca učit će u Varaždinu za tekstilce, strojare i petrokemičare.
foto: Arena, 1977.
Izabrao sam Jugoslaviju, Titovu zemlju
Valja napomenuti da sporazum između Jugoslavije i Nigerije predviđa dugoročnu suradnju u školovanju učenika i studenata iz te prijateljske zemlje. Tako se planira da u školskoj godini 1978/79. doputuje u Jugoslaviju na usmjereno obrazovanje oko 200 mladih Nigerijaca. O tome prvi sekretar ambasade NR Nigerije u Jugoslaviji Abubakar Udu kaže: „Školovanje naših djevojaka i mladića u Jugoslaviji samo je jedan od vidova dosadašnje vrlo uspješne suradnje između naše dvije zemlje na političkom, tehničkom, ekonomskom i kulturnom planu.“
Mladi iz Nigerije u Jugoslaviji su izuzetno toplo primljeni i na svakom koraku nailaze na razumijevanje i pomoć. Opet smo s mladićima i djevojkama iz Nigerije. Oni u zgradi Pedagoške akademije u Osijeku sjede i po osam sati na dan da bi što prije i što bolje svladali hrvatskosrpski jezik.
„Mogao sam birati nekoliko socijalističkih zemalja u kojima nam je ponuđeno da se školujemo“, ističe Mohammed Umar. „Izabrao sam Jugoslaviju, Titovu zemlju, o kojoj sam mnogo slušao i ponešto naučio. Kad sam došao u Osijek i počeo slušati vaše ljude, rekao sam sam sebi da nikada neću naučiti vaš jezik. Bilo je vrlo zanimljivo kad sam utrčao u prvu prodavaonicu i nakupovao si najtoplije stvari za odjeću. Sve sam odmah i odjenuo. Bio sam debeo kao najveći medvjed. Ovdje smo smješteni u đačkom domu, privikavamo se na hranu, odlazimo u kino, na ples. Iako još ne vladamo najbolje jezikom, već smo našli i prijatelje.“
U Kotoru živi tridesetak mladih Nigerijaca. Oni će zajedno s domaćim mladićima i djevojkama izučavati pomorske nauke. Da bi što bolje svladali naš jezik, ovog ljeta uopće neće imati školske praznike.
„Poduzeli smo sve što je potrebno da se učenici iz te daleke i prijateljske zemlje kod nas što ljepše osjećaju“, kaže Milan Begović, pomoćnik direktora Školskog centra i rukovodilac Pomorske škole. „Mladi Kotorani već su svojim novim sugrađanima otvorili širom vrata sportskih, kulturnih i drugih društava. Svi su smješteni u hotelu “Slavija”. Škola se također pobrinula da dobiju staratelja, stručnjaka iz oblasti poznavanja brodskog stroja i dobrog poznavaoca engleskog jezika.
Njihova želja, a i potreba njihove zemlje
Bilježimo i riječi Željka Poljaka, koji mladim Nigerijcima drži kabinetsku nastavu našeg jezika: „Što da vam kažem? Vrlo sam zadovoljan tim djevojkama i mladićima. Marljivi su i uporni. Naravno, izgovor im je pomalo težak i tvrd, ali mnogi od njih već su sa znanjem daleko odmakli.Za one kojima ide teže imamo dopunske satove. Uz to tu su i kabineti u kojima oni mogu sami u slobodno vrijeme raditi, slušati razne snimke s našim jezikom. Trudimo se da na satovima govorimo što manje engleskim jezikom, da im naš jezik uđe što više u uši. Nakon završenog srednjeg obrazovanja mnogi od tih mladića i djevojaka nastavit će školovanje na našim visokoškolskim ustanovama. To je njihova želja, a i potreba njihove zemlje.“
Jugoslavija je već godinama zemlja koja s mnogo ljubavi pomaže drugim nesvrstanim zemljama da njihovi mladi ljudi steknu određena znanja koja će moći primijeniti za bolju budućnost i razvitak svoje zemlje. Prošlo je 26 godina otkako se u našoj zemlji na fakultet upisao prvi strani student. A od te 1952. godine do danas diplome naših srednjih i visokoškolskih ustanova dobilo je nekoliko tisuća mladića i djevojaka iz prijateljskog Burundija, Gvineje, Haitija, Somalije, Sudana, Ugande i drugih zemalja. Mnogi od tih mladih ljudi zauzeli su kasnije u svojim domovinama vrlo značajna mjesta.
S jugoslavenskom diplomom Ekonomskog fakulteta u Subotici i doktoratom iz Beograda, Ašagre Jigletu iz Etiopije zauzeo je u svojoj zemlji mjesto pomoćnika ministra industrije i trgovine. Virgilio Brandford završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu, a onda je došao za ambasadora Paname u Jugoslaviji. Mohamed Gendus iz Alžira završio je u našoj zemlji srednju školu i fakultet, a onda je postao direktor Alžirske nacionalne pomorske kompanije. Lima Gomez Antonio iz Gvineje Bisao diplomirao je na beogradskom Arhitektonskom fakultetu, a po dolasku u svoju zemlju postao je vrlo brzo ministar za javne radove. I da ne nabrajamo dalje.
Za afirmaciju nesvrstane politike
Znanja stečena u našoj zemlji sigurno su im mnogo pomogla. Podaci govore da su se do sada na našim sveučilištima i u školama školovali mladići i djevojke iz stotinjak zemalja, osobito nesvrstanih i onih u razvoju. Učenici i studenti iz tih zemalja najviše su se zanimali za školovanje na medicinskim, rudarskim, veterinarskim, ekonomskim i rudarskim školama i fakultetima.
Zanimljivo je i reći nešto o tome kako učenici i studenti iz drugih zemalja dolaze na školovanje u Jugoslaviju. Prije svega dolaze kao naši stipendisti ili stipendisti svojih vlada. Dosta je onih koji u potragu za znanjem dolaze i s vlastitom željom, o svom trošku. Dolaze i preko mješovitih poduzeća, ili kao djeca naših ekonomskih emigranata. U proteklih četvrt stoljeća naša je zemlja putem razmjene studenata, kao i omogućavanjem školovanja velikom broju mladih ljudi, razvila vrlo dobru i jaku naučnotehničku i kulturnoprosvjetnu suradnju s velikim brojem zemalja, osobito nesvrstanih i onih u razvoju, te oslobodilačkih pokreta.
Za proteklih 26 godina na osnovi programa o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji dodijeljeno je više od 6000 stipendija za studij ili stručno usavršavanje kadrova iz više od 80 zemalja. Naravno, svemu tome valja dodati i više od 10.000 učenika i studenata koji su kod nas završili škole i fakultete o svom trošku ili uz nečiju drugu pomoć.
A sve to nisu samo koristi za Jugoslaviju i njen ugled u svijetu, već i za zemlje u razvoju, nesvrstane zemlje i oslobodilačke pokrete s kojima surađujemo. Zbog toga je i ova nova dugoročna suradnja s Nigerijom dobro došla i našoj zemlji za daljnju afirmaciju nesvrstane politike i samoupravnog socijalizma, i prijateljskoj Nigeriji.
/autor: Milivoj Pašiček, Arena, ožujak 1977./ Yugopapir/
