Božićni kaktusi (Schlumbergera truncata) su nezahtjevne bilje koje prirodno rastu na kamenju i u krošnjama stabala u jugoistočnom Brazilu. Odgovara im sjena i vlaga pa se poprilično razlikuju od bodljikavih pustinjskih rođaka koje za život traže sunce i sušu.
Kao lončanica, božićni kaktus je popularan diljem svijeta. Uz minimum njege, iz godine u godinu, cvijeta tijekom božićnih blagdana. Noviji varijetiti nerijetko imaju i drugu, nešto skromniju, cvatnju u proljeće.
S obzirom da je riječ o epifitnoj biljci, s vremenom će postati velika i viseća, čak i ako se radi o varijetetima koji imaju tendenciju nešto uspravnijeg rasta. No postoji način kako biljku zadržati malom, kompaktnom, uspravnom, zdravom i lijepom, a što bi trebalo rezultirati i kvalitetnijom cvatnjom. Naime, treba je svake godine – orezati.
U punom cvatu (foto: Sandro Bura)
Orezivanje je najbolje provoditi nakon zimske cvatnje ili u proljeće prije početka intenzivnog rasta biljke. Na priloženim slikama je božićni kaktus star desetak godina koji raste u loncu promjera 13 cm i koji je redovito orezivan. Nije riječ o klasičnom rezu, jer se provodi bez škara i vrtlarskog noža. Tehnika se sastoji od zavrtanja cijelog članka koji želimo odstraniti, tako da se on sam odvoji u spoju s člankom iz kojega je izrastao.
Prije orezivanja (foto: Sandro Bura)
Grane se tako u jednom orezivanju skraćuju za trećinu, a najviše za polovinu – ako se radi o robustnim i izrazito zdravim biljkama. Sve članke koje ste odstranili vrlo lako možete zakorijeniti pa iz jedne biljke možete uzgojiti stotine novih.
Poslije orezivanja (foto: Sandro Bura)
Nakon proljetnog orezivanja možete biljku izvaditi iz lonca, rastresti korjenovu balu i odstraniti dio supstrata u kojem je rasla. Potom je vratite u isti taj lonac i dodajte novi supstrat koji bi je trebao hraniti do iduće sezone. I obavezno zalijte.
Mjesec dana nakon orezivanja biljka je potjerala nove članke (foto: Sandro Bura)
Kako razlikovati božićni od uskršnjeg kaktusa, pročitajte ovdje.
Za one koji žele znati više
Epifiti (epi- + -fit) (epiphyta), naziv za biljke koje rastu na drugim biljkama, ali su, za razliku od parazita, autotrofne, tj. fiziološki neovisne. Takav odnos naziva se komenzalizam.
Biljku domadara, u prvome redu stabla i grane, rjeđe listove drveća, epifiti koriste kao podlogu koja im omogućava povoljnije osvjetljenje. U umjerenoj klimi, kakva je i u nas, ima razmjerno malo epifita. Najčešće su to alge, lišaji i mahovine na kori drveća, rjeđe poneka viša biljka. Najviše epifita ima u tropskim područjima s velikom količinom oborina i velikom zračnom vlagom.
Mnogi tropski epifiti pripadaju por. orhideja (Orchidaceae) i kozlaca (Araceae). Za upijanje zračne vlage imaju posebno građeno zračno korijenje, koje slobodno visi u zraku, dok neke vrste, npr. roda Tillandsia iz por. Bromeliaceae (koje izgledom nalikuju na lišaje i vise s grana drveća) imaju posebne apsorpcijske dlake. Među tropskim su epifitima i mnoge paprati, kojima se u rozetama listova nakuplja vlaga i humus. (Hrvatska enciklopedija)
