Za one odrasle u socijalizmu, banana je bila više od voća. To je bio gotovo simbol bogatog Zapada, a Njemačka pripada u sam vrh ljubitelja banane. Jedino voće koje je ovdje još omiljenije je jabuka, piše Deutsche Welle u reportaži koja otkriva kako ovo omiljeno voće dolazi do Europe.
Brod Star Service 1 leži na vezu u Bremenhavenu: dugačak je 62, širok 26 metra i ukrcao je 4.000 tona banana. U specijalnim hlađenim kontejnerima se redaju kutije banana na paletama. “Ovo je jedan od pet brodova koji redovito pristaju u Bremenhaven”, objašnjava nam Matthias Hasselder, poslovođa transportnog poduzeća Heuer Logistics. Lučke dizalice vade jedan kontejner za drugim i viljuškari ih odvoze do goleme lučke hale. Zapravo ima petnaest hlađenih hala veličine igrališta za tenis kroz koje prolaze banane koje dolaze u ovu luku.
Banane u kutijama su još posve zelene. Na plantažama u središnjoj Americi se i ubiru nezrele i tako se transportiraju preko oceana na točno 14 stupnjeva Celzijusa. Tek kad banane trebaju doći u trgovinu pušta ih se da dovrše svoj proces zrenja. “Mi smo ovdje samo međupostaja”, kaže nam Hasselder. “Mi održavamo banane na traženoj temperaturi, to znači da se ne prekida lanac hlađenja.”
Berba banana (foto: BigStock)
Svatko po 16 kila godišnje
Banane su za Nijemce odmah na drugom mjestu ljestvice omiljenosti, odmah nakon jabuka. Svaki građanin Njemačke u prosjeku godišnje pojede 16 kilograma banana, što znači da u ovu zemlju stiže nešto više od milijun i 300 tisuća tona banana svake godine. Oko četvrtinu – 300.000 tona prolazi upravo kroz luku Bremenhaven gdje se voće provjerava, zadovoljava li propise EU-a. Zapravo je predrasuda da Bruxelles propisuje i koliko banana smije biti zakrivljena, ali voće se svrstava u tri kategorije po njihovoj debljini i dužini. Tu se odmah odstranjuje i oštećeno voće.
Posao Alexa Krügera jest da vrednuje kvalitetu po slučajnom uzorku. U ovoj pošiljci moraju odabrati 200 kutija i zanimaju ga plodovi iz sredine kartona. Zabija termometar u plod i on ne smije prijeći 17 stupnjeva. Najveći neprijatelj su mu banane kakve svi mi želimo – žute boje, dakle zrele. Iz nekog razloga, objašnjava nam Krüger, takve banane mogu “zaraziti” i ostale plodove: “Sve one žele sazreti”, kaže nam. Zato takvi plodovi odmah lete van, često i susjedni, a ponekad mora biti odstranjena i čitava kutija. Jer, banana smije postati žuta tek u trgovini – ili za trgovce još bolje, kod nas kod kuće.
S mora na cestu
Većina banana u Njemačku stiže iz Ekvadora, Kolumbije, Kostarike i Paname. Tržište banana se nedavno uzbudilo kad su dva od četiri najveća koncerna, Chiquita i Fyffes planirali fuziju. Ipak, spajanje su odbili dioničari, a i ovoj logističkoj tvrtki iz Bremenhavena je svejedno: ona posluje sa svim proizvođačima, makar je ovaj brod Star Service 1 u službi američkog koncerna Chiquita.
Nakon hladnjača u kojima se kontrolira pristigla roba, banane opet idu na put. Tu sve mora ići brzo jer prostor za ukrcaj kamiona nije hlađen: “Ovaj grijač na stropu je tu jedino da ne bude mraza po zimi. Inače po ljeti je ovdje vruće kao i vani”. To znači da palete s bananama tu smiju stajati najviše 20 minuta i zato teretnjaci već moraju biti na rampi prije nego što se iz hladnjaka dovoze banane.
Jer i kamioni imaju hlađene kontejnere i ima dana kad se puni i po osamdeset šlepera. “Roba ide za München, Stuttgart, na zapad Njemačke, ali i u Poljsku ili Skandinaviju”, objašnjava nam Hasselder. Gotovo sve ide po cesti: direktor logističkog poduzeća procjenjuje da još jedva 5% banana putuje željeznicom. Razlog je jednostavan: slijedeća postaja banana su hale za dozrijevanje i one su “često građene usred pustoši, bez priključka na željezničku mrežu”, kaže Hasselder.
Jesu li banane previše jeftine?
Makar banana putuje preko pola svijeta da bi došla do njemačkog potrošača, cijena je već godinama stabilna i niska. Organizacije za poštenu trgovinu se žale kako radnici na plantažama u siromašnim zemljama odakle dolaze ti plodovi zapravo na kraju plaćaju našu jeftinu bananu. U Bremenhavenu se ne žele upuštati u takvu raspravu o globalizaciji, ali znaju da se u diskontima mušterijama želi ponudi sve jeftinije banane.
“Što je jeftinija banana, to je onda veći pritisak na naš trošak dostave”, kaže nam Matthias Hasselder. Thorsten Kuhl je zadužen za poslove carine i kvalitetu i dodaje kako je to i državi svejedno: “Carina iznosi 2 eura 40, 2 eura 50 po kutiji, svejedno je li to ekološka, konvencionalna ili nekakva specijalna banana.”
Već se spušta mrak, a u luci se pale reflektori i osvjetljavaju kišovite i maglovite dokove. Rad ne prestaje, a Star Service 1 se već priprema na isplovljavanje. U četiri sata ujutro mora biti spreman i kreće opet prema Karibima. Nekakav poseban oproštaj nije potreban jer za točno četiri tjedna treba opet biti tu – s novom pošiljkom banana za Njemačku.
/autor: Godehard Weyerer, Deutsche Welle/
